Akademik Matija Bećković rekao je sinoć u Zvorniku da prvi srpski arhijerej Sveti Sava, tako i svi oni koji su sjedili na njegovom tronu, nemaju svoju djecu po tijelu, ali imaju duhovnu djecu, svoj narod koji živi na svim kontinentima, na kojima postoje hramovi posvećeni Svetom Savi.
Bećković je u besjedi na duhovnoj akademiji, koja je održana u okviru „Svetosavske nedjelje“, naglasio da su svi ovi hramovi izrasli iz sjemenke koju je posadio ovaj svetitelj u Svetoj Gori u manastiru Hilandar.
„Sveti Sava i sveti Simeon Nemanja nisu slučajno postavili Hilandar izvan njihove otadžbine, jer, ko zna, da je bio u otadžbini da li bi preretrajao“, rekao je Bećković i naglasio da je iz Hilandara izraslo stablo srpske crkve.
On je dodao je Hilandar sačuvan kao jedino mjesto na kome nikada niko ništa nije slagao i na kome se niko nije krivo zakleo, nego se molio Bogu kako je odredio Sveti Sava.
„A kada jedan narod ima tako čisto mjesto i tako ovejano zrno, onda se iz tog zrna može ponovo roditi i preporoditi“, rekao je Bećković i naglasio da sudbina Svetog Save nije ništa drugo nego istorija srspkog naroda.
On je rekao da su riječi „mi smo zapad istoku, a istok zapadu“ izvučene iz suštine života Svetog Save, tako da nije mogla kraće da se izvuče njegova suština, koja traje i danas.
„Sveti Sava je prvi srpski pisac, čije ime i prezme znamo. Bilo je prije njega pisaca, ali njihova imena smo zaboravili. Ono najbolje što su oni napisali rodilo se i preporodili u Svetome Savi“, rekao je Bećković.
On je naglasio da je Sveti Sava odredio krst kojim se krstimo, put kojim idemo, pismo kojim pišemo, zato je on danas veći nego što je ikada bio i zato raste iz vijeka u vijek – to je naš najprostraniji čovjek u kome su sažete sve naše vrijednosti.
„Sveti Sava u naše dane pred našim očima iz onog praha na Vračaru vaskrsava kao hram. Taj hram je njegovo vaskrslo tijelo“, rekao je Bećković i istakao da pola vijeka nije bilo moguće da se taj hram ozida. 
Bećković je podsjetio da oni koji su to zabranjivali i predlagali da se na tim temeljima podigne najprije garaža, a poslije cirkus, ipak su održali to polje, tu trnjiku, i nisu naslagali nekoliko betosnkih grdosija i tako time to pitanje skinuli sa dnevnog reda.
„Došao je dan, dobila se dozvola da se tu na Vračaru gradi hram, koji postaje neko sažižište cijelom našem narodu. U taj hram, koji se vidi sa svih strana i bijeli kao najviša kota budućeg glavnog grada Savinog naroda, okrenute su sve oči“, rekao je Bećković.
Bećković je podsjetio da imamo portret Svetog Save u Mileševu, koji je pravljen po njegovom liku, znamo kako je izgledao, imamo njegov svojeručni potpsi, otisak njegovih prstiju i stopala i - to je prva lična karta srpkog naroda.
„Imamo hramove koje je Sveti Sava podigao i zato je malo u Evropi njegovih vršnjaka koji su do dan danas ostali živi i koji se ponovo rađaju u duhu i životima novih naraštaja“, rekao je Bećković.
Govoreći o izboru novog patrijarha, Bećković je rekao da se na kraju sve dogodilo po božijoj volji, pa je u tron Svetog Save sjeo niški episkop Irinej, dok su navrijedniji naši epsikopi dobili i najviše glasova.
„Presudnu riječ, ipak, reklo je nebo. Dobili smo novog patrijarha. I to je bio najbolji izbor“, rekao je Bećković.
On je dodao da je prethodni patrijarh Pavle pred našim očima postao jedan od svetitelja i najubjedljivijih likova našeg vremena i našeg naroda, na čijem smo pogrebu vidjeli naš narod u jednom obrazu kakvog ga nismo znali, kao i neke ljude koje ranije nismo viđali, a koji su satima stajali u redu da mu se poklone. Duhovna akademija je održana u okviru „Svetosavske nedjelje“, koja je počela 24. a završava se 30. januara.