Čija je “volja za moć” moral?

Većina mladih ljudi nakon srednje škole upisuje fakultet kako bi po završetku istog našli dobar posao u struci. No, mnogi od tih visokoobrazovanih kadrova se po završetku fakuteta susreću sa problemom zvanim prezasićenost kadrova ili nemogućnost zaposlenja jer se ta stručna sprema uopšte ne traži.

S toga mladi ljudi prije upisivanja fakulteta treba da razmisle šta upisati kako se po završetku istog ne bi susreli sa navedenim problemom, jer je do sada na Tuzlanskom kantonu uglavnom bila loša komunikacija između visokoškolskih obrazovnih ustanova koje su proizvodile kadrove i zavoda za zapoljavanje.

U razgovoru sa visokoobrazovnim kadrovima, čije se diplome godinama nalaze na Birou za zapošljavanje općine Gradačac primjećujemo da su oni već prihvatili da će morati raditi izvan struke, jer ni oni sami a ni sistem nije uticao na to da se vodi računa o potrebama tržišta rada. Također, napominju da prilikom zaposlenja veliku ulogu igra i politička i rodbinska veza, koja je naročito izražena u javnom sektoru.

Na Birou čak 49 diplomiranih ekonomista

Posjetili smo Biro za zapošljavanje općine Gradačac gdje smo, na dan 23.6.2012. godine, od službenika Biroa saznali da čak 49 diplomiranih ekonomista čeka na posao. Trenutno je na Birou 31 profesor razredne nastave, a taj broj će se udvostručiti nakon što im za par dana isteknu ugovori na određeno vrijeme, kao i na mnogim drugim zanimanjima koja su vezana za osnovno i srednje obrazovanje.

Broj diplomiranih pravnika je 20, diplomiranih krminalista 10, profesora tjelesnog i zdravstvenog odgoja 9, biologije 6, engleskog jezika 4, hemije 3, informatike 3, matematike 2, historije 2, geografije 2, sociologije i filozofije 2, pedagogije 1, njemačkog jezika 1 te 1 arapskog jezika.  Na Birou se vode i i 2 lica sa mašinskim fakultetom, 4 sa elektrotehničkim, 4 sa poljoprivrednim, 8 sa edukacijsko-rehabilitacijskim, 4 sa zdravstvenim studijima, te 16 sa tehnološkim (hemijska tehnologija, zaštita na radu,…) Jedan magistar farmacije je također prijavljen na Birou za zapošljavanje općine Gradačac.  Prijavljeno 51 lice sa višom stručnom spremom

Na Birou se nalazi 16 ekonomskh komercijalista, 13 nastavnika razredne nastave ( s tim da su neki od njih naknadno stekli zvanje profesor pa zavedeni i pod visoku stručnu spremu), 8 pravnika, 3 građevinska inžinjera, 1 nastavnik tehničke kulture, 1 nastavnik maternjeg jezika, 1 nastavnik informatike, 1 inžinjer geodezije, 1 inžinjer poštanskog saobraćaja, 1 mašinski inžinjer, 1 inžinjer drumsog saobraćaja te 1 inžinjer prehrambene tehnologije.

Čega trenutno nema na Birou u Gradačcu?

Na naš upit čega nema na Birou dobili smo odgovor da nema prijavljenih kadrova sa građevinskim, šumarskim, arhitektonskim, metalurškim, medicinskim, veterinarskim, rudarskim, geodetskim, farmaceutskim, saobraćajnim te teološkim fakultetom.

Također, trenutno nema prijavljenih profesora fizike, vjeronauke, likovne kulture, muzičke kulture, tehnologije i drveta, prerade voća, hemijske tehnologije, staklarske tehnologije, stočarstva, konfekcijske tehnologije, stomatoloških predmeta, ugostiteljstva i turizma, tekstilne tehnologije, voćarstva i vinogradarstva, kožarsko-krznarske tehnologije te profesora latinskog jezika.

Prihvate posao gdje se tražila niža razina obrazovanja

U razgovoru sa Zijadom Mašićem iz Gradačca, profesorom sigurnosti koji već 5 godina traži posao, saznajemo da karijera diplomca, nakon odrađenog pripravničkog staža, najčešće počinje “na određeno”, a za poslove se uglavnom saznaje ličnim kanalima. Nije rijetkost da zaposlenje nađu na radnim mjestima za koje se tražila niža razina obrazovanja nego što je posjeduju, a zanimanje kojim se bave često nema nikakve veze s područjem obrazovanja za koje su se školovali. Institucionalna veza između obrazovnog sistema i tržišta rada vrlo je slaba. Postoji manjak koordinacije između obrazovnog sistema i poslodavaca, kako iz javnog tako i iz privatnog sektora.

Ove godine smanjen broj upisa na društvene fakultete u TK

Vlada Tuzlanskog kantona je donijela odluku da se u školskoj 2012./13. godini na fakultete/Akademiju Univerziteta u Tuzli upiše ukupno 2.820 studenata od čega će redovni studij upisati 2.490, a studij uz rad 330 studenata. U okviru redovnog studija 1.295 studenata će se finansirati iz Budžeta Tuzlanskog kantona, a 1.195 studenata će sami finansirati svoje studiranje.

Naime, sa korekcijama navedenim u mišljenju, a temeljeno na iskazanim potrebama privrede i tržišta rada, ukupan broj studenata koji se finansiraju iz Budžeta Tuzlanskog kantona smanjio bi se na 1.295 studenata, odnosno za 340 studenata, a broj studenata koji se sami finansiraju bio bi povećan na 1.195, odnosno za 170 studenata.

Na ovaj način Vlada Tuzlanskog kantona nastoji napraviti jedan zaokret u oblasti obrazovanja, te stimulirati upis na fakultete tehničke i proizvodne prirode, a smanjiti broj studenata koji se upisuju na fakultete društvenih, neproizvodnih nauka.

Najveći broj prijavljenih u vrijeme jula i avgusta

Ako pogledamo grafikone prijavljenih kadrova sa visokom i višom stručnom spremom u Tuzlanskom kantonu uvidjet ćemo da je najveći broj prijavljenih u vrijeme ljetnog školskog raspusta. Tada se mnogim uposlenicima koji rade u školama prekida radni staž i ponovo se prijavljuju na Biro za zapošljavanje u matičnoj općini.

Zelena krivulja Federalnog zavoda za zapošljavanje FBiH pokazuje da se broj osoba sa visokom stručnom spremom Tuzlanskog kantona, u aprilu ove godine, popela na 4217 te da je u istom periodu broj kadrova sa višom stručnom spremom iznosio 523.

Stručnjaci iz oblasti tržišta rada napominju da posao izvan struke ne mora biti i loš posao. Mladi u takve poslove često ulaze upravo jer su atraktivniji, bolje plaćeni ili jednostavno dostupniji od onih za koje su se školovali. Ponekad i stoga što su za te poslove nadareni. No, ovi rezultati dovode u pitanje vrijednost stručnog obrazovanja, posebno u srednjoj školi, ukoliko većina mladih koji ga završe ili krene na studij ili radi u poslovima nevezanim uz svoju struku. Godine truda uložene na učenje stručnih i profesionalnih znanja i vještina u tim su slučajevima bačene u vjetar.

Udruženje sportskih ribolovaca ratnih vojnih invalida (USRRVI) „Stara Spreča” osnovano je u septembru 2006. godine. S obzirom da tada postojeća udruženja u svojim programskim ciljevima nisu imala zaštitu starog korita rijeke Spreče koje se nalazi u središtu MZ Dobošnica Donja, stariji ribolovci i ratni vojni invalidi sa područja ove MZ, kao i cijele općine Lukavac, odlučili su formirati novo udruženje pod nazivom “Udruženje sportskih ribolovaca ratnih vojni invalida Stara Spreča - Doboštica” (stari naziv mjesta Dobošnica, op.a.).

Primarni cilj udruženja je očuvanje starog korita rijeke Spreče, a od ostalih djelatnosti tu su okupljanje ljubitelja sportskog ribolova, kako invalidnih lica tako i ostalih građana opredjeljenih za razvoj sportskog ribolova, očuvanje i afrimacija ekološki zdrave okoline, ribolovnog fonda i zaštita voda. U dosadašnjem radu članovi udruženja “Stara Spreča” napravili su i organizovali mnogobrojna takmičenja na općinskom, kantonalnom i federalnom nivou, a učestvovali su i na takmičenjima na području FBiH. U posljednjih nekoliko godina aktivisti ovog udruženja su organizovali i uspješno realizovali akcije čišćenja starog korita rijeke Spreče.

Od 2006. do 2009. godine očišćeno je i odvezeno više od 50 traktorskih prikolica smeća, odnosno otpada u vidu odbačene bijele tehnike, cigle, crijepa, zapaljenih krovnih konstrukcija itd, a od 2009. do kraja 2011. u saradnji sa MZ Dobošnica Donja i Općinom Lukavac prikupljeno je i na deponiju smeća odvezeno preko 25 kamiona plastične i staklene ambalaže.

U januaru 2010. godine udruženje “Stara Spreča” potpisalo je Ugovor sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede TK o ustupanju ribolovne zone na korištenje sa davanjem ribolovnog prava. ”Potpisivanjem ovog ugovora definisana su vlasnička prava udruženja nad ribolovnim fondom u ribolovnoj zoni staro korito rijeke Spreče, čime su stečeni još bolji uslovi za očuvanje ribolovnog fonda i flore i faune”, rekao je predsjednik udruženja Ramiz Hamzić.

Prema Hamzićevim riječima, na osnovu spomenutog ugovora planirana je i izgradnja Centra za rekreaciju, rehabilitaciju i sportski ribolov za sve invalide sa područja općine Lukavac, kao i za ostale građane, odnosno profesionalne ribolovce i rekreativce, a u toku su pregovori sa Rudnicima Kreka d.o.o. Tuzla o realizaciji ovog projekta. U sklopu udruženja djeluje i komisija za zaštitu i očuvanje ribolovnog fonda, flore i faune na čelu sa poljoprivrednim tehničarem Fuadom Imamovićem i članovima Sakibom Salibašićem i Izudinom Hankićem. Ova komisija redovno obilazi i nadgleda područje starog korita rijeke Spreče te kontroliše ribiće, ulov i izlov ribe, kao i svaku promjenu koja bi mogla negativno uticati na okoliš.

Dabrovi naselili područje starog korita rijeke Spreče

Malo je poznato da su u Bosni i Hercegovini dabrovi nastanjeni i registrovani na samo 3 lokacije. Radi se o dolini rijeke Semešnice u Donjem Vakufu, srednjem toku rijeke Une u području Otoke i staro korito rijeke Spreče u Dobošnici Donjoj, općina Lukavac. ”Članovi našeg udruženja su znali već duže vrijeme da su staro korito rijeke Spreče naselili dabrovi. Njihova pojava je posljedica zatrpavanja gornjeg toka starog korita rijeke Spreče zvanog ‘Lađenik’. Nakon odlaganja jalovinskih masa u vodeni tok došlo je do migracije dabrova u središnji dio gdje je primjećena veća količina istih”, rekao je Hamzić.

Prikazati općinu Lukavac u ljepšem svjetlu

Iako je općina Lukavac zbog industrije važi za jednu od najzagađenijih općin u BiH, članovi Udruženja “Stara Spreča” žele pokazati i prikazati da i pored toga, na području naše općine postoje prirodna bogatstva i prirodni ambijent koji svakako treba očuvati. ”U medijima u BiH i šire općina Lukavac je prikazana kao ekološka bomba, ali mi javnosti želimo pokazati da na ovim prostorima postoje i prave oaze i prirodna bogatstva koja treba očuvati. Nadamo se da će se projekti koje smo započeli uspješno realizovati i da će ovaj lokalitet uskoro postati turistička i ribolovna atrakcija”, zaključuje Ramiz Hamzić.

Više od 12.000 građana Brčko distrikta svake godine ostvaruje pravo na socijalnu pomoć koja se putem Centra za socijalni rad isplaćuje po nekoliko osnova - stalna i jednokratna novčana pomoć, dječiji doplatak, tuđa njega i pomoć, razne subvencije, javna kuhinja. Za ove namjene godišnje se troši oko 17 miliona maraka, ali su izdvajanja za socijalna davanja daleko veća, kažu u brčanskoj Vladi, jer ih građani ostvaruju i putem drugih odjeljenja i institucija.

Stalna socijalna pomoć, tuđa njega i pomoć i naknada za djecu pod starateljstvom vidovi su socijalne zaštite za koju se godišnje iz budžeta Brčko distrikta isplaćuje blizu četiri miliona maraka, više od 10 miliona dobijaju korisnici pomoći u okviru dječije zaštite koja podrazumijeva dječiji i materinski dodatak te opremu za novorođenče. Iz brčanskog budžeta takođe se plaća nabavka lijekova i liječenje socijalno ugroženih lica sredstvima u iznosu od 75.000 maraka, više od milion maraka isplaćuje se za refundaciju porodiljskog odsustva, smještaj starih osoba i djece u domove finansira se sredstvima u iznosu od 590.000 maraka, a subvencije računa električne energije i drugih režija - sa 700.000.

Za pomoć penzionerima ove godine izdvojeno je 1.370.000. U posebnu kategoriju osoba koje ostvaruju pravo na dobijanje socijalne pomoći, ubrajaju se porodilje i trudnice. „Svaka nezaposlena porodilja ima pravo na naknadu od po 122 marke koje dobija tri mjeseca u godini. Zatim se jednokratno daje oprema za novorođenče u iznosu od 204 marke”, rekao je Filipović. Socijalno ugrožena lica mogu ostvariti pravo i na pomoć iz sredstava Fonda solidarnosti koja ove godine iznose 200.000 KM.

Za sve vidove socijalne pomoći koja se ostvaruje putem Centra za socijalni rad izdvaja se oko 17 miliona maraka, ali kada se taj iznos podijeli na broj korisnika od kojih mnogi ne bi trebali imati pravo na pomoć a ostvaruju je po osnovu fiktivne prijave u Brčkom ili veza, onda se dobiju pojedinačni iznosi koji su nedovoljni za zadovoljenje osnovnih potreba stvarno ugroženih, kaže Filipović.

On ističe potrebu promjene socijalne politike u Brčkom, izrade kvalitetnijeg programa i socijalnih karti kojima bi se, vjeruje, spriječilo rasipanje novca. „Naknadu za tuđu njegu i pomoć u distriktu trenutno koristi 2.197 osoba˝, dodao je Filipović. Zloupotreba ima, u svim segmentima socijalne zaštite u Brčko distriktu, čak i među korisnicima javne kuhinje, kaže Filipović. On ističe da je, zbog loše organizacije javne kuhinje koja je zbog komplikovanih tenderskih procedura prošle godine počela sa radom tek u julu, određeni broj korisnika novac koji im je isplaćen umjesto obroka, nenamjenski trošio. I ove godine situacija je slična, javna kuhinja otvorena je prije nekoliko dana, ali Vlada najvjerovatnije neće korisnicima isplatiti novac za prva tri i po mjeseca zbog mogućih zloupotreba. Trpe svakako oni najugroženiji i u ovom i svim drugim segmentima socijalne zaštite i pomoći u Brčkom.

Gradačac je nekada bio živahan kulturni centar u kome su se izvodili mnogi kulturno-umjetnički programi i manifestacije. Najistaknutije mjesto među njima pripadalo je “Kikićevim susretima”, književno-kulturnoj smotri, posvećenoj uspomeni na ličnost i djelo književnika i revolucionara Hasana Kikića.

U poslijeratnim godinama, u vrijeme globalizacije i u vrijeme kada je politika umiješala svoje prste, kako u književnost tako i u sve pore života, te kulturne manifestacije su izgubile na svom kvalitetu i suštini. Tako su, nadaleko poznati “Kikićevi susreti” promijenili ime u “Gradačački književni susreti”, a samim tim i specifičnost naziva književnih susreta dobila je različite poglede, kako u očima sugrađana tako i u očima samih pisaca. Prije par dana u Gradačcu su završeni 39. “Gradačački književni susreti”. No, ukoliko bismo zalazili u dublju analizu, i ako znamo da su nekada postojali “Kikićevi susreti”, upitali bismo se da li su baš 39. “Gradačački književni susreti”?!

Susretanja počela 1973. godine

Književna manifestacija “Kikićevi susreti” održana je u Gradačcu prvi puta od 13. do 15. aprila 1973. godine. Svečani početak prvih Kikićevih susreta proglasio je prof. dr. Mustafa Imamović. On je u svom pozdravnom govoru istakao da ova manifestacija ima za cilj: “širenje progresivnih i humanih kulturnih vrijednosti u prvom redu lijepe književnosti naroda BiH”.

Šehić se borio za autentičnost Kikićevih susreta

Čitajući “Jedan pogled na stvaralački opus književnika Sadika Šehića iz Gradačca”, kojeg je napisao mr. Omer Hamzić, a prenio časopis za kulturu “Divan” možemo uvidjeti borbu našeg sugrađanina u kojoj je bio dosljedan ali nažalost neuspješan u svojim nastojanjima. “Sadik Šehić nije dao da se marginalizuju ličnosti poput Hasana Kikića, Ahmeda Muradbegovića, Murata Šuvalića, Mustafe Novalića, bez obzira u čijem je interesu bilo potiskivanje sad jednog, sad drugog ili trećeg imena sa tog spiska.

“Kikićevi književni susreti” u Gradačcu, a Šehić je jedan od njihovih utemeljitelja i čovjek koji je tu sjajnu kulturno-književnu manifestaciju godinama bukvalno nosio na svojim leđima, bili su velika brana marginalizaciji ne samo nekoliko naprijed navedenih književnih imena, pa i imena Hasana Kikića, već prepreka prijetećoj duhovnoj provincijalizaciji koja se ko mora bila navalila na nekadašnju Kikićevu provinciju u pozadini. “Kikićevi književni susreti” - godišnjak manifestacije i Kikićeva nagrada najboljem prosvjetnom radniku u Bosni i Hercegovini (Kikić je bio prije svega učitelj), ne samo da su od Gradačca svojevremeno otklonili opasnost od provincijalizacije, već su jedno vrijeme od te stare bosanske čaršije “načinili” književnu metropolu Bosne i Hercegovine. Zato nije nikakvo čudo što je baš Sadik Šehić, sa zadivljujućom upornošću, pokušao da oživi “Kikićeve susrete” nakon rata za Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), uloživši mnogo truda da Hasana Kikića ponovo vrati u rodni mu Gradačac. I kad je u tome bio potpuno uspio (dva puta je poslije rata organizovao Kikićeve susrete), neko se sjetio da iz ko zna kakvih razloga promijeni koncept manifestacije i, kako je rečeno, prilagodi je duhu vremena. I nakon tog prilagođavanja, ostadoše književni susreti u Gradačcu, ali bez imena Hasana Kikića i bez utemeljitelja manifestacije književnika Sadika Šehića. Pošto su Hasana Kikića “sklonili u stranu”, i Šehić im je poručio: “Bez mene - ko domina”, napisao je u svom osvrtu mr. Omer Hamzić.

Ešić i danas žali što su “Kikićevi susreti” promijenili ime

Obraćajući se skupu na otvaranju ovogodišnjih 37. “Gradačačkih književnih susreta” poznati pisac dječije književnosti, Šimo Ešić, ponovo je naglasio žaljenje za promjenom imena ovih književnih susreta.  ”Meni je žao što se ja ne mogu složiti ni sa jednim od pređašnjih koji su govorili da se iz političkih ili iz kojih drugih razloga ime Gradačačkih književnih susreta usvojilo kao zamjena za Kikićeve susrete. Imamo Šantićeve, imamo Skenderove i Gorčinove susrete koji su posvećeni konkretnim piscima. Ti pisci su književne veličine koje objednjavaju zavičajne prostore na plemenit način. Tradicija koja se kod nas neprekidno uništava je, ustvari, osnova svega što nam se u kulturi i u politici i u običnom životu događa. Ako njemački narod, koji je prošao kroz sva iskušenja ima snage da Friedrichu Engelsu, čovjeku čija je ideja pokrenula svijet protiv kapitalizma, ima snage da njegovu rodnu kuću pretvori u muzej i u parku napravi socrealističku figuru čovjeka koji raskida lance. Ako glavnu ulicu nazovu “Friedrich Engels allee” i ako u svakom većem njemačkom gradu postoji ulica sa Engelsovim imenom, onda vam to dovoljno govori˝, istakao je književnik Šimo Ešić na Gradačačkim književnim susretima 2001. godine.

Ešić je naglasio i da mi na Balkanu skloni smo da čim dođe nova vlast odmah pobrišemo ono staro i stavimo novo. ˝To ne mogu prihvatiti i ne mogu prihvatiti opravdanje da se Gradačački susreti zovu sada tako, jer Gradačac je taj koji ima Kikića, dakle, nema ga Tuzla, Modriča, ili Banja Luka. Oni imaju svoje pisce i po logici stvari tradiciju treba nastaviti. Možete susretima mijenjati oblik, mijenjati im sadržaj˝, nastavlja Ešić, te dodaje: ˝Naravno, da se jedno izvjesno vrijeme na Kikićevim susretima počelo ponavljati što-šta od sadržaja, ali zašto ne bismo napravili prevod izabranih djela Hasana Kikića, ili napravili predstavu? Zašto se ne bi tema Kikićevih susreta posvetila naprimjer Mustafi Novaliću? Zašto se ne bi Muradbegovićevo djelo obrađivalo na Kikićevim susretima? Ne treba prihvatati laičke primisli kako je Muradbegović manji od Kikića. Bitan je onaj odjek, onaj eho koji je dio naše tradicije. Evo i danas na povratku iz Frankfurta pita me Hadžem Hajdarević: Hoćeš li na “Kikićeve”? Dakle, ja vjerujem da niko od vas nije došao svjesno na Gradačačke nego na Kikićeve susrete, bez obzira što je politički nekome značilo.˝

Delić: Nije tako loše što su “Kikićevi susreti” promijenili ime

Govoreći na okruglom stolu “Književni susreti u BiH: pluralizam i razlike” 2001. godine, Dinko Delić je kazao kako on smatra da, uz sve poštovanje Kikiću i njegovom djelu, nije tako loše što se ovi književni susreti zovu imenom Gradačca, grada, jer time, ako ne u istu ravan, ono u jednak položaj uspravljaju i Kikića i Muradbegovića i druge pisce koji su rođeni i koji su djelovali na ovom području.

“Recimo, ne pominjemo Vasu Pelagića, vjerovatno je opet politika razlog tome. Ali Vaso Pelagić itekako zaslužuje da bude tema Gradačačkih književnih susreta, jer je čovjek rođen na 10-tak kilometara odavde, a koji je u svoje vrijeme bio toliko slobodouman da bude proganjan i od otomanske i austrougarske vlasti, ali jednako žestoko i od “svoje” srpske birokracije pod čijom stražom je u Požarevcu i skončao. Pisac, koji je iz pozicije autsajdera, disidenta, kako god hoćete, bio spreman da protiv vlastodržaca doprinese kulturi i duhovnom životu vremena u kojem je živio, zaslužuje mjesto pored Kikića, Muradbegovića i Mirka Marjanovića. Hajde, zamislite sa koliko bismo se teškoća susreli kad bismo pokušali to realizirati! Naime, Amir Brka i ja smo već razgovarali ovog proljeća o mogućnosti da djelo Vase Pelagića bude temat “Diwana” ili okruglog stola na Gradačačkim susretima, ali nismo našli za shodno da pokušamo ostvariti tu ideju. Možda je vrijeme da se ta ideja sada evidentira? “, kazao je Delić zaključujući raspravu na Okruglom stolu “Književni susreti u BiH: pluralizam i razlike” 2001. godine. Nastojeći skrenuti pažnju na ovaj “problem” sa nazivom “Kikićevih susreta” korišteni su materijali časopisa za kulturu “Diwan”, čiji je izdavač JU “Biblioteka “Alija Isaković” iz Gradačca.