U BiH sutra se očekuje pretežno sunčano i veoma toplo vrijeme, a na jugu vruće sa dnevnom temperaturom vazduha do 36 stepeni Celzijusovih.

Jutarnja temperatura vazduha biće između 12 i 17 stepeni, na jugu do 25, a najviša dnevna između 28 i 33 stepena Celzijusovih. 

U BiH danas je bilo sunčano vrijeme, uz malu do umjerenu oblačnost. 

Temperatura vazduha u 14.00 časova:
Bjelašnica 10,
Čemerno 20,
Han Pijesak 21,
Kupres 21,
Sokolac 23
Gacko 23,
Drinić 24,
Mrkonjić Grad 25,
Srebrenica 25 ,
Nevesinje 25,
Bugojno 26,
Drvar 26,
Livno 26,
Sarajevo 26
Tuzla 26,
Ribnik 27,
Sanski Most 27,
Zenica 27,
Rudo 27,
Novi Grad 28,
Banjaluka 28,
Bijeljina 28,
Doboj 28,
Zvornik 28,
Bihać 29,
Višegrad 29,
Goražde 29,
Prijedor 30,
Srbac 30,
Bileća 30,
Ljubinje 30,
Mostar 31,
Neum 33,
Trebinje 33,
Čapljina 33 stepena Celzijusovih.

“Moje tijelo postajalo je sve gore i gore, a moja duša već je bila umrla. Kako se mijenjao moj izgled, tako se mijenjao i moj status. Iz bara sam prešla na ulicu. Moje tijelo bilo je isprženo čikovima cigareta, izrezano, uništeno”, povjerila se u pisanoj ispovijesti jedna djevojka koja je prošla kroz pakao trgovine djecom. Ona je kao šesnaestogodišnjakinja iz siromašne porodice na prevaru odvedena iz BiH u Italiju i prodata. Deset godina je prisiljavana na prostituciju, njeni vlasnici su se mijenjali, život joj je pretvoren u pakao, a kako je napisala, jedini spas bila je smrt.

„Debeli čovjek koga su zvali Toni, prodao me u drugi grad. Bila sam u jednom noćnom baru plesačica i prostitutka. Do iznemoglosti. Stalno sam živjela u strahu da će me ubiti, jer su mi prijetili da, ako se ikome požalim, da ću nestati. Više nisam imala ni osjećaj ljubavi za moje u Bosni. Samo sam željela umrijeti, a nisam imala hrabrosti oduzeti sebi život. Dvadeset i šest godina, a postala sam stara. Jedna ulična racija i mene je pokupila. Našla sam se u policijskoj stanici. Potražila sam od njih pomoć“, napisala je ova mlada djevojka koja je uspjela da se vrati kući u BiH i nakon nekoliko godina rehabilitacije, i normalnom životu. Mnoge druge djevojke nisu imale sreće kao ona.

Prema podacima Ministarstva bezbjednosti BiH u većini registrovanih slučajeva trgovine ljudima se vrbuju maloljetnice iz porodica sa jednim roditeljem, pretežno majkom, koje su u stanju socijalne potrebe ili su na neki drugi način ranjive, zatim djecu iz siromašnih porodica pa čak i osobe sa invaliditetom.

“Sve počinje kroz vrbovanje u lance organizovane prostitucije navikavanjem potencijalnih žrtava na uzimanje alkohola i droga, kroz vršnjačko druženje i rano stupanje u seksualne odnose maloljetnica nakon čega žrtve postanu predmet ucjena. Mnoge maloljetnice se snimaju u situacijama koje nisu društveno prihvatljive, te se ti snimci koriste kao ubitačno oružje za ucjene i nagovaranje na maloljetničku prostituciju”, navode  iz Ministarstva.

Predsjednica udruženja Mreža Ring Mara Radovanović navodi da se tačan broj žrtava trgovine djecom radi maloljetničke prostitucije ne može utvrditi. Ipak, ono što je zbrinjavajuće, napominje Radovanovićeva, je činjenica da se sve više djece iz BiH nalazi na meti trgovaca maloljetnicima.

“Nekad je bilo više slučajeva da se djeca dovode iz drugih zemalja u BiH, a danas je potpuno drugačije. Trenutno imamo situaciju u kojoj većinu žrtava trgovine djecom predstavljaju maloljetnici iz BiH. Pored prosjačenja, najveći broj djece, pogotovo djevojčica završe u rukama ljudi koji ih kasnije iskorištavaju radi prostitucije ili pornografije. Prema podacima koje sam sakupila od kolega iz inostranstva, mnoga djeca iz BiH su primorana da se bave prostitucijom u zemljama kao što su Italija, Njemačka, Švajcarska, čak i Kanada, a u posljednje vrijeme sve više maloljetnika iz BiH završi na ulicama Kipra”, govori Radovanovićeva.

Prema njenim riječima, ogroman problem predstavlja nerazumijevanje zakona u RS i FBiH kada su u pitanju djela trgovine ljudima i zbog toga se mnogi optuženi izvuku tako što im se sudi za blaža djela poput navođenja na prostituciju, upoznavanja djeteta sa pornografijom ili zapuštanja i zanemarivanja djeteta.

“Ovo su veliki propusti koji se moraju što prije rješavati. Čak se dešavalo da se donese presuda u kojoj se navodi da je djevojčica od petnaest godina, koja je inače bila žrtva trgovine ljudima i koja je bila prisiljena da se bavi prostitucijom, to radila dobrovoljno. Ovaj primjer sve govori, jer bi trebalo da se smatra da je svako mlađi od osamnaest godina žrtva trgovine ljudima, a to se kod nas ne radi i zato nemamo tačnu evidenciju o trgovini ljudima,” navodi Radovanovićeva.

U UG Nova generacija iz Banjaluke dosta pažnje posvetili su djeci koja su bili ili su potencijalne žrtve trgovine ljudima, najviše kroz rad “Prihvatne stanice za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju”, te rad “Dnevnog centra za djecu ulice”. Izvršna direktorica ovog udruženja Maša Mirković objašnjava da je seksualna eksploatacija vrlo česta pojava u našem društvu. Ona naglašava da je jako teško doći do dokaza koji ukazuju na ovaj vid eksploatacije, ali ono što je važno znati jeste da se trgovina ljudima ne odvija samo preko granica BiH nego i unutar nje, te da je jako bitno raditi na rahabilitaciji ove djece.

“Posljedice su vrlo teške i traumatiče kako za djecu tako i za odrasle, ali se kroz rad stručnjaka koji su obučeni za rad sa žrtvama nasilja i seksualne eksploatacije mora neprestano raditi na njihovoj rehabilitaciji i resocijalizaciji”, kaže Mirkovićeva i dodaje da su slučajevi trgovine ljudima obično prekogranične prirode.

“Bosna i Hercegovina je u uglavnom zemlja tranzita ili odredišta za žrtve koje dolaze iz zemalja Istočne Evrope. Međutim, u proteklih nekoliko godina se javio novi fenomen u Bosni i Hercegovini, a to je trgovina ženama i djevojkama koje se vrbuju u lance trgovine ljudima na lokalnom nivou u cilju seksualne eksploatacije u drugim dijelovima zemlje. Dok je broj identifikovanih stranih žrtava u stalnom opadanju, broj građanki Bosne i Hercegovine koje su identifikovane kao žrtve trgovine ljudima unutar granica Bosne i Hercegovine je u stalnom porastu. Ogromna većina žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini se vrbuje i postaju predmet trgovine u cilju seksualne eksploatacije”, naglasila je Mirkovićeva.

Savjetnica za borbu protiv trgovine ljudima u Misiji OSCE-a u BiH, Selma Zeković rekla je da se može primijetiti veliki broj djela koja se odnose na seksualno iskorištavanje koja su posljedica trgovine maloljetnicima. Ona objašnjava da je danas u Bosni i Hercegovini tipična žrtva trgovine ljudima državljanin BiH, dijete mlađe od osamnaest godina, prisiljeno na seksualno iskorištavanje unutar države.

“Taj zločin sve više je vezan za pojedince ili male grupe ljudi koje zloupotrebljavaju povjerenje svojih žrtava, pri čemu se žrtve često drže na skrovitim mjestima, kao što su privatni stanovi ili vikendice. Pošto interna trgovina ljudima, za razliku od međunarodne, postaje sve veći trend u svijetu, donose se relevantni međunarodni propisi kojima se uspostavlja protivteža toj promjeni u načinu djelovanja. To se sada mora dogoditi i u Bosni i Hercegovini. Trenutno je prioritet da se donesu izmjene i dopune krivičnih zakona na nivou entiteta koje bi definisale trgovinu ljudima u skladu sa međunarodnim standardima. Naime, ovdje je problem u tome što su samo na nivou BiH i od nedavno i u Brčko distriktu i RS krivični zakoni usklađeni sa konvencijom UN-a i Evropskom konvencijom o borbi protiv trgovine ljudima. Još ostaje samo Federacija da usvoji izmjene, te da se vidi kako će ići implementacija na ostalim nivoima”, rekla je Zekovićeva.

Stejt department

U posljednjem izvještaju Stejt departmenta navedeno je da je BiH izvor, odredište i tranzitna tačka za trgovinu muškarcima, ženama i djecom, žrtvama seksualne eksploatacije i tjeranja na prisilni rad.

“Žene i djevojke državljanke BiH su u raznim motelima, privatnim stanovima i na benzinskim pumpama širom zemlje podvrgnute seksualnom zlostavljanju, a sve je veći problem i tjeranje na prisilno prošenje romske populacije od strane organizovanih kriminalnih grupa”, istaknuto je u izvještaju.

Osim državljana BiH, naglašeno je da su žrtve trgovine u svrhe seksualnog iskorištavanja državljani Srbije, Bugarske, Njemačke i Ukrajine, dok su žrtve iz BiH iskorištavane u Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, Azerbejdžanu, Hrvatskoj, Španiji, Italiji i u još nekoliko drugih zemalja Evrope.

Posebno je zabrinjavajuće, kako se navodi u izvještaju, da djecu žrtve prostitucije, prema entitetskom zakonodavstvu, tretiraju kao počinioce, a ne kao žrtve.

“Mada u periodu izvještavanja nije bilo dokumentovanih ovakvih slučajeva, posmatrači izvještavaju da policija i dalje djecu žrtve trafikinga tretira kao počinioce i podvrgava ih policijskim ispitivanjima”, navedeno je u izvještaju.

AF: Trgovina ljudima u državama članicama OSCE-a sa ciljem odstranjivanja organa

Maria Grazia Giammarinaro, specijalna predstavnica i koordinatorica OSCE-a za borbu protiv trgovine ljudima, predstavila je istraživanje o trgovini ljudima sa ciljem odstranjivanja organa, što predstavlja jedan od oblika trgovine ljudima kojima se društvo najmanje bavi.

“Osobe kojima se trguje sa ciljem odstranjivanja njihovih organa prolaze kroz naročito surove patnje i tokom i nakon hirurške operacije”, rekla je Giammarinaro i dodala da žrtve nisu svjesne da će tokom cijelog života da trpe posljedice odstranjivanja organa.

“One se, zapravo, suočavaju sa dugoročnim medicinskim posljedicama koje slabe njihov organizam, uključujući nesposobnost za rad, naročito zato što im ne bude pružena bilo kakva postoperativna njega ili medicinska i psihosocijalna podrška nakon operacije. Pored toga, one veoma često ne dobiju novac koji im je prevarom obećan tokom vrbovanja od strane trgovaca ljudima.”

Izvor : eTrafika.net

Porodica Jusupović iz Petkovića kod Zavidovića dokazala je da se u 21. vijeku, u srcu Evrope, može živjeti od uzgoja magaraca i proizvodnje ljekovitog magarećeg mlijeka.

Na imanju ove porodice već skoro godinu egzistira prava farma magaraca koju čini 11 grla, od čega su četiri muzne magarice.

Biznis je sasvim slučajno pokrenuo Alen Jusupović, mladić na završnoj godini magisterija Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, nakon što je osvojio 5.400 konvertibilnih maraka (oko 2.700 eura) za biznis-plan "Farma muznih magaraca".

"Na ideju sam došao sasvim slučajno. Pretraživao sam nešto preko interneta, konkretno tražio sam nešto o kozama, pošto jako volim da istražujem oko poljoprivrede i stočarstva, i vidio sam da u Hrvatskoj ima magaraca. Tražio sam ekonomske razloge zašto bi neko pokrenuo takav posao, ali vidio sam proizvodnju magarećeg mlijeka i to me fasciniralo", počeo je Alen razgovor s novinarom agencije Anadolija.

Nakon osvojene nagrade uslijedilo je kupovanje magaraca, izgradnja štale i početak radova.

Govoreći o razlozima zbog kojih je napravio baš ovakav biznis-plan, Alen je pojasnio kako nigdje u BiH nije mogao naći organizovanu proizvodnju magarećeg mlijeka.

"Koliko ja znam, ovo je jedina farma magaraca u BiH", kazao je Alen i dodao kako mu problem predstavlja to što što ne postoji svjetski standard za magareće mlijeko.

"Ne postoji standard mikrobiološke ispravnosti, tako da je jedina opcija ponuditi magareće mlijeko krajnjim potrošačima, kupcima, ljudima i njihovoj djeci koji imaju problema sa disajnim putevima, imunitetom i drugim bolestima."

Magareće mlijeko je od davnina poznato kao „antibiotik tijela" jer ima antibakterijska i antivirusna svojstva. U njemu se nalazi i do 60 puta više C vitamina nego u kravljem mlijeku, a po sastojcima je najbliže majčinom mlijeku.

Ekipu agencije Anadolija na farmi muznih magarica, uz Alena su dočekali njegova majka Sakiba i otac Bajro. Kazali su kako zavidovićki magarci privlače pažnju šireg regiona, a znatiželjnici i ljubitelji životinja ovdje dovode djecu kako bi jahali magarce i igrali se s njima.

Posao uzgoja magaraca je težak, ali lijep, ističu Jusupovići pozivajući lokalnu zajednicu da im pomogne kako bi očuvali ovaj zanimljiv i jedinstven biznis. Priznaju da im je zarada od prodaje magarećeg mlijeka glavni izvor prihoda.

"Prodajemo mlijeko jer je to prijeki lijek za bronhitis, astmu, plućne bolesti, suhi kašalj, zatim ublažava alergiju, ojačava imunitet..", objasnio je Bajro ljekovitost magarećeg mlijeka.

Zbog male količine milijeka koje dnevno daju magarice, ali i njegovih ljekovitih svojstava, litar magarećeg mlijeka košta 100 konvertibilnih maraka (50 evra), dok je kilogram sira 1.000 evra.

"Nismo još pravili sir ali smo zainteresovani. Prodajemo mlijeko i uglavnom radi oko 30 posto kapaciteta, dakle toliko prodamo mlijeka", pojasnio je Bajro i dodao da, ukoliko bi prodavali 80 posto mlijeka, mogli bi proširiti postojeću farmu.

Bajro i Sakiba Jusupović poručuju da neće odustati od uzgoja magaraca, a Sakiba dodaje da za nju nema ljepšeg posla.

"Meni je prelijepo u ovom poslu, teško jeste ali je prelijepo. Kad ujutro dolazim na farmu svi se oglašavaju, jednostavno me pozdravljaju. S obzirom da je neubičajno imati magarce na ovom području, puno sam čitala kako bi se informisala o tome šta treba da radim", kazala je Sakiba pojašnjavajući da joj sin Alen svakodnevno daje instrukcije šta treba raditi.

"Pravljenje sira je dugotrajan proces i čekamo da se još proširi pa ćemo onda najvjerovatnije napraviti i sir. Za pravljenje sira je potrebna jedna prostorija, okrečena u bijelo, zatamljena. Za pravljenja sira potrebno je najmanje 20 litara mlijeka, a proces traje otprilike oko dvije godine", stručno je pojasnila Sakiba.

Među 11 magaraca, od kojih su četiri muzne magarice, najviše pažnje gostiju privlači ždrijebe Bambi, koje je sve vrijeme u blizini gostiju, umiljato i uvijek raspoloženo.

Mala farma u Petkovićima idealna je za uzgoj stoke, ali može donijeti i mogućnost pokretanja seoskog turizma.

"Nakon nabavke životinja počeli su dolaziti ljudi, neki i sa djecom", kazao je Bajro i dodao da za jahanje magaraca i konja naplaćuju simboličnih marku ili dvije.

Bajro i Sakiba Jusupović svaku životinju zovu imenom, tako da na farmi magaraca u blizini Zavidovića žive Ministar, Ministarka, Ceca, Boni, Slaviša, Gara, Bambi, Garinče, Sultanija, Sivko i Bela, koji se lijepo druže sa svojim gazdama, ali i posjetiocima.

"Ministar i Ministarka su na neki način glavni i ovdje", kaže Bajro kroz smijeh.

Otkriva kako se magarice muzu ujutro i kako se od tri magarice može namusti oko pola litre mlijeka.

"Magarice dnevno u prosjeku daju 2,5 decilitra mlijeka, međutim mladi moraju biti sa njima. Čim bi mlado odbili od nje ili nema ga kraj magarice, ona ne daje ništa mlijeka. Ona mora da ima vidni kontakt sa ždrijebetom, koje ne smije posisati svo mlijeko", zaključio je Bajro.

Farma magaraca ima budućnost, a Alen Jusupović i njegova porodica u budućnosti planiraju proširiti broj grla i napraviti etno selo.

Dobojlija Musto Karić (51), njegova kćerka Nevresa i maloljetni sin postali su svojevrsni rekorderi u BiH, a vjerovatno i u zemljama bivše Jugoslavije, po tjelesnoj masi, jer njih troje teže oko pola tone.

- Svakim danom mi je sve teže, a posebno ovih dana kada su velike temperature. Sada pretežno sjedim u kući i rashlađujem se ventilatorom. Kad mogu, pomažem supruzi. Najčešće odvedem kravu na ispašu i onda sedim u hladu dok krava pase - priča Karić, koji živi u mjestu Sjenina kod Doboja.

Kaže da je dobro to što se još uvijek može kretati, ali da ga zabrinjava da će jednog dana biti vezan za krevet.

- Imam jaku volju da smršam, jer ko ne bi volio da bude sposoban, a ovo je jedna vrsta nesposobnosti. Meni niko nije kriv, kriv sam sam sebi. Vrijeme je učinilo svoje, tako da sad imam oko 250 kilograma. Počeo sam se debljati u dvadesetim godinama. Kad sam odslužio vojsku, imao sam 104 kilograma, a onda se vremenom kilaža povećavala - naglasio je Karić, koji vjeruje da su i geni veliki uzrok gojaznosti, protiv koje se bori godinama.

- Moja mama je bila punija žena. Brat ima 130 kilograma, a sestra više od 100 kilograma. Međutim, niko nije kao ja, jer se moja težina kreće od 200 do 250 kilograma - objasnio je Karić.

Priča da su i njegova djeca povukla očeve gene, a da njegova supruga nikada nije imala problema sa težinom.

- Imam dvije kćerke i jednog sina. Moja kćerka Nevresa, koja ima 26 godina, sad već teži blizu 150 kilograma. Do sada još nije preduzimala nikakve mjere kako bi smršala. Maloljetni sin ima oko 108 kilograma, ali je u posljednje vrijeme narastao, tako da sada izgleda mršavije. Nas troje zajedno imamo oko 500 kilograma. Druga kćerka sklona je debljanju, ali čim dobije neki kilogram, ona ide na dijetu. Svojoj djeci govorim da samo pogledaju mene i da sebi ovo ne dozvole, jer i njihovo zdravlje može biti ugroženo zbog prekomerne težine - kazao je Karić te u

Spas u operaciji

Musto kaže da bi volio da smrša i da se nada da će uspijeti otići na operaciju sužavanja želuca metodom "gastrick bypass", koja se radi u jednoj sarajevskoj bolnici.

- Međutim, problem je novac, jer operativni zahvat košta oko 7.500 KM, a potreban je i novac za odlazak na preglede i na operaciju u Sarajevo. Budući da sam prije četiri godine ostao bez posla, sad smo i supruga i ja na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Jedino stalno primanje je doplatak za treće dijete u iznosu od 70 maraka. Supruga nekad radi za dnevnicu, tako da na sve načine pokušava zaraditi koju marku. Sreća je što imamo baštu i proizvode ne moramo kupovati. Imamo i kravu, tako da možemo nešto zaraditi i od prodaje teladi - naglasio je Karić.

Odgovarajući na pitanje da li voli da jede i da li su njegovi obroci obimni, Karić kaže da jede dva-tri puta dnevno.

- Ne jedem mnogo. To kažu i drugi ljudi koji me poznaju. Jedem malo više od ostalih članova porodice. Oni jedu tanjir kuvanja, a ja možda dva. Međutim, volim tjesteninu, tako da često jedem razne pite - istakao je Karić.

Ranije je kaže pokušavao da se pridržava dijeta, ali nakon što bi izgubio nekoliko kilograma, kile bi se ponovo vratile.

- Do prije četri godine sam radio u šumi, sjekao i slagao drva. Tada sam imao 200 kilograma. Međutim, nakon što sam ostao bez posla, počeo sam se debljati - kazao je Karić.