Izbore u Brčkom više nije moguće dobiti bez prisustva na internetu

Internet će postati značajno oružje u predstojećoj izbornoj kampanji, jer nema ograničenja kao za ostale medije, a stranke će najverovatnije najviše birača “regrutovati” preko Facebook-a.  Ako izuzmemo par primjera, političari i stranke na Twiter-u i Facebook-u nisu se mnogo proslavili. Oni imaju daleko manje “sljedbenika” i “prijatelja” na ovim mrežama nego što te stranke imaju članova, pa čak često i manje od prosječnih korisnika koji nisu javne ličnosti.

Kao najbolji đaci koji sjede u prvom redu i uvijek slušaju učiteljicu, nekoliko domaćih političara još prije nekoliko mjeseci pokrenuli su sopstvenu kampanju na internetu, na način da su donijeli generalnu odluku u stilu: “trebamo pokrenuti portale i okrenuti se modernim vještinama organizovanja predizborne kampanje putem interneta”. Oni su pronašli mjesta na kojima se svakodnevno okuplja armija glasača - Twiter i Facebook. Tamo svaki od ovih političara na svoj način i u skladu sa sopstvenim znanjima i snalažljivošću, komunicira sa glasačima, bilo da je to samo jednosmjerna komunikacija ili pravi dijalog. Neki su uspjeli da poprave svoj imidž, a drugi su se proveli kao “bosi po trnju”. Mnogi drugi u ovu priču uključuju se tek posljednjih dana, kada je postalo očigledno da će društvene mreže ovog puta ipak biti nekakav izborni činilac.

Zvanični podaci o tome koliko ljudi sve više koriste društvene mreže nisu mnogo ažurni. Ipak, prema nezvaničnim podacima svaki treći građanin Brčko distrikta BiH ima profil na Facebook-u, te koristi internet. Prema tome, to znači da na ove dvije društvene mreže dolazi više od trećine glasačkog tijela. U teoriji, poznati i posjećeni portali, osobito društvene mreže Facebook i Twitter tokom izborne kampanje mogu biti neprocenjivo “oružje”. Pojedinačno, političari na ovim društvenim mrežama mogu, ukoliko znaju, da predstave sebe na jedan potpuno drugačiji način od onog kako izgledaju u tradicionalnim medijima, na televiziji, u štampi ili na sajtovima medijskih kuća. Obje društvene mreže omogućavaju im da imaju direktan razgovor sa građanima, bilo da su simpatizeri ili ne, i realnu šansu da ih pridobiju i ubijede u ispravnost svog programa i postupaka.

Međutim, u praksi, naši političari pokazali su se kao vrlo nevješti i neambiciozni. Njihova komunikacija se uglavnom svodi na to da povremeno, bilo na Twiter-u ili Facebook-u, objave poneki link koji vodi ka tekstu koji je o njima objavljen, bilo na sajtu medija ili sajtu stranke ili organizacije za koju rade. Njihovi Facebook “prijatelji” ovakve linkove uglavnom ignorišu - koga uopšte zanimaju saopštenja i sitna hvalisanja kojih već ima po svim novinama?

Političari su već zakasnili za igradnju novog imidža kreiranjem modernih vještina. Ako su željeli da upotrijebe društvene mreže za lokalne izbore 2012. godine, trebalo je da se toga sjete mjesecima ranije. No, teško je oteti se utisku da se vremenom među sljedbenicima i prijateljima političara napravi spontana “čistka”, pa u jednom trenutku ostanu uglavnom pravi simpatizeri. Onda se polako komunikacija od građana ka političarima svodi na pohvale, tapšanje po ramenu i eventualno neko pitanje.Političari se više ne trude i nemaju priliku da se bore za glasače koji misle suprotno. Obraćaju se svojim vjernim glasačima i ne ostvaruju neku posebnu korist. Dakle, nedostaju im akcija i strategija.

Traganje za metom?! Koliki će uticaj na predstojeće izbore imati internet?

No, ako se odmaknemo od ove priče o komunikaciji i priče o internetu, šira slika izgleda mnogo esantnije. Društvene mreže idealno su mjesto za prikupljanje podataka o glasačima jer su ti podaci ovdje, bar naizgled, servirani na tacni. Mnogi političari će pred ove lokalne izbore imati svoje “kopače”, čitave timove njih, koji pretražuju internet da bi došli do svoje baze birača.

Google takođe ne nudi jednostavnu pretragu Facebook-a, pa zato “kopači” moraju biti članovi grupa i prijatelji onih čije podatke traže, a njihov posao je veoma spor i nema kraja pošto se nove informacije stalno generišu. Prije dvije godine pričalo se da su demokrate u Americi kupile dvije farme servera da bi mogli da pohrane podatke o glasačima. Gledajući u makrosferi zahvaljujući tako precizno prikupljenim i analiziranim podacima, tim okupljen oko Baraka Obame je pred posljednje izbore u Americi poslao blizu milijardu pisama potencijalnim donatorima i volonterima, koja su sastavljena, na osnovu čak 700 tipskih pisama.

Prema tome, sve ono što postoji u makrosferi sve više se reflektira na mikrosferu tako da je i lokalnim političarima postalo jasno koliku snagu ima internet plasiranjem podataka putem “moćnih portala” koji dugo godina egzistiraju na “online nebu”, te na direktan način kreiraju javno mijenje. No, kopanje po internetu nije otkriće niti posao samo političara. Među njima su tvitovi, komentari na Facebook-u, novinski članci, TV i radio emisije, blogovi, sobe za četovanje i masa drugih podataka na brojnim svjetskim jezicima. Pretragom podataka na internetu može se doći do grupa ljudi koje nisu jasno uočljive prema nekoj spoljnoj karakteristici kao što su na primer penzioneri, već su to određeni dijelovi populacije koji se ponašaju na neki poseban problem, ali u cjelini čine javno mijenje.

Dakle, na lokalnoj razini to su jasno pokazali nezadovoljni brčanski pripravnici. Putem društvenih mreža su se na jednostavan način okupili u masu koja je generirala svoje stavove. Inače, nevjerovatna je brzina kolanja informacija putem moćnih, posjećenih, objektivnih, dosljednih portala, zbog stalne ažurnosti podataka, gdje nakon toga podaci kolaju internetom poput požara, te kroz interaktivnu komunikaciju dolaze do svačijeg uha, pa čak i najobičnijeg čovjeka koji uopšte ne zna uključiti “kantu” zvanu računar.

Svaki političar želi da ga “ne bije loš glas”. Kontrola interneta nije moguća, svima je to već jasno. Ali visoko rangiranje na google ljestvici se ne može postići par mjeseci pred izbore, to je sada, mada za neke već prilično kasno, postalo očigledno. Stranke bi trebale realno procjenjivati koju od grupa se može uticati tako da njeni pripadnici promijene mišljenje, i da li se uopšte “isplati” taj uticaj. Na primjer, analitičari su tražili grupu kojoj je najlakše promijeniti političku orijentaciju. Mikrotargetiranje pred izbore, naročito na Facebook-u, može biti značajno i za prikupljanje sredstava, i to zahvaljujući reklamama. Oglašivači na Facebook-u inače rado koriste prednosti ove mreže jer mogu preciznije da ciljaju potencijalne klijente: muškarce, žene, mlađe, starije, da ih biraju na osnovu jezika koji govore, mjesta u kom žive… Inače, globalno svjetski političari ovo rado koriste kada pokušavaju da pronađu potencijalne donatore za kampanju ili volontere, jer procenjuje se da ove ciljane reklame imaju dva do tri puta veći efekat od onih koje to nisu.

Ima li kod nas ovakvog prikupljanja podataka i targetiranja? Naravno, kod nas to ne postoji. Bili bih iznenađeni da ima. Biračko tijelo ima mnogo manje javno dostupnih podataka o ljudima, jer ne koristi internet na takav način, nikad nisu kupili ništa preko interneta, mali broj njih ima blog ili pruža na bilo kom drugom mjestu lične podatke na slobodan uvid. No, ako iz svega ovoga možemo izvući ikakvu pouku, to je da bi naredni izbori mogli biti zgodan trenutak da se naši političari prepuste onome što je svuda u svijetu već opšteprihvaćeno i počnu da vežbaju dijalog sa građanima. Manje-više zato što će tako možda pridobiti nekog glasača, već najprije zato što bi i za njih bilo dobro da svrate do naše realnosti i saznaju zbog čega su izgubili, ili, možda, dobili.

(TIP/Infobrcko/ Sead Šadić/Foto:Ilustracija)