Odlično što je legalno, ali šta s onima koji su u zatvoru zbog marihuane?

Reformatori širom SAD pozdravljaju legalizaciju marihuane, ocjenjujući je kao nagovještaj kraja "rata protiv droge", ali - kako javlja Bi-Bi-Si (BBC) - čini se da svi zaboravljaju važno pitanje: kakva je sudbina onih koji su u prošlosti hapšeni zbog "lakih droga"?

Da li će njihovi dosijei sada biti "očišćeni" - pošto ono zbog čega su hapšeni i osuđivani više nije krivično djelo?

Ovo je važna godina za "duvače" u Sjedinjenim Državama: u Koloradu, u prodavnicama koje prodaju "travu" velika je gužva - ljudi sada mogu da puše marihuanu iz čistog zadovoljstva.

U narednih nekoliko mjeseci, takve radnje biće otvorene i u državi Vašington, a očekuje se da će i ostale američke države slijediti primjer jer su i zakonodavci, kako primjećuje BBC, uvidjeli prednosti - tačnije, novi izvor poreskih prihoda, pa ta liberalna politika ima sve širu podršku.

Svake godine, tokom više od tri decenije, u SAD su bilježene stotine hiljada hapšenja u vezi s marihuanom, a aktivisti koji se bave ovim pitanjem navode da su desetine hiljada uhapšene zbog uzgoja i prodaje, a da čak 12 ljudi služi doživotnu robiju bez mogućnosti uslovnog otpusta u federalnim zatvorima za krivična djela koja nisu uključivala nasilje i imala su veze isključivo sa marihuanom.

Njujorški advokat i direktor magazina "High Times" Majkl Kenedi ocjenjuje da su te zatvorske kazne "nepomirljive sa današnjim shvatanjem osnova poštenja i pravde".

Čak i oni koji su samo privođeni, uglavnom zbog posjedovanja koje je danas legalno u Vašingtonu i Koloradu, imaju policijski dosije koji može da im uzrokuje probleme kad traže studentski kredit, posao...

"Poslodavci rutinski sprovode bezbjednosne provjere i u mnogim slučajevima ne prave razliku između privođenja i presude", kaže Mark Mauer iz nevladine organizacije koja vodi kampanju za reformu kaznenog sistema.

Procjenjuje se da je samo u državama Vašington i Kolorado zbog posjedovanja marihuane uhapšeno oko 450.000 ljudi od 1986. do 2010. godine. Advokati kažu da su oni koji su nekada hapšeni tek u posljednje vrijeme počeli da traže "čišćenja" svojih dosijea. Mnogi još ni ne znaju da je to moguće - kad je riječ o manjim prestupima vezanim za marihuanu.

U Vašingtonu je prošle godine predstavnik demokrata Džo Ficgibon pokrenuo zakonsku inicijativu koja bi ovaj proces pojednostavila. Prijedlog nikad nije prošao kongresni odbor, ali on vjeruje da će uspjeti da ga "progura" ove godine pošto se, kako kaže, "polako sleže prašina" poslije legalizacije.

Čak i mnogi aktivisti za legalizaciju marihuane klone se pokretanja sveopšte kampanje da se zakoni koji se tiču ovog pitanja primjene retroaktivno, pošto amnestija otvara i mogućnost da oni koji su osuđeni kasnije traže odštetu od države za vrijeme provedeno iza rešetaka.

"Revnosno se trudimo da izbjegnemo tu diskusiju", priznaje Alen Sent Pjer, izvršni direktor grupe Norml, koja se zalaže za legalizaciju marihuane u cijeloj SAD. Kako objašnjava, stav grupe o tome je "čist", ali politički pragmatizam čini tu ideju teškom za sprovođenje.

Opiranje ozbiljnom bavljenju ovim pitanjem u stvari je "bumerang efekat" decenija u kojima su iz godine u godinu rasle stope hapšenja i zatvaranja za prestupnike u vezi s drogom, a "nultu toleranciju" prema (nekadašnjem) kriminalu sprovodili su "i lijevi i desni".

Kako navodi BBC, u mnogim zemljama su kazne smanjivane u skladu sa izmjenama zakona, ali ne i u SAD. Istraživanje Univerziteta u San Francisku pokazalo je da su SAD jedna od 22 države, od ukupno 193 obuhvaćenih istraživanjem, u kojoj se nije primjenjivalo automatsko oslobađanje - smanjenje kazni.

Prema nacionalnom istraživanju SAD o upotrebi droge, čak 111 miliona Amerikanaca je bar jednom u životu probalo marihuanu - što je više od trećine ukupnog stanovništva, koje je prema procjenama iz 2013. oko 317 miliona ljudi.

Čak 5,4 miliona Amerikanaca "duva" svaki dan ili, kako se navodi u istraživanju, "skoro svaki dan".

Na nivou Sjedinjenih Država, neke reforme stroge kaznene politike kad je riječ o drogi već su primijenjene retroaktivno, kad je riječ o smanjenju kazni za krek kokain. Godine 1986, zbog strahovanja - koja su kasnije dovedena u pitanje - da je krek kokain naročito opasna droga, Kongres je usvojio zakon kojim su kazne za ovu vrstu droge postale drastične. Tako se minimalna obavezna zatvorska kazna od pet godina dobijala za samo pet grama krek kokaina - dok je za istu visinu kazne neko morao da "padne" sa čak 500 grama kokaina u prahu.

Krek kokain je, inače, dosta jeftiniji od kokaina u prahu pa je bio naročito popularan u siromašnijim sredinama, a Meri Prajs iz organizacije koja se bori protiv ovakvih kazni kaže da je taj zakon bio posebno poguban za afroameričke zajednice: "Generacije djece otišle su na dugogodišnje služenje zatvorske kazne, a neki od njih još su na robiji."

Kaznena politika prema kreku dva puta je mijenjana, 2007. i 2010, pa su hiljadama ljudi skraćene kazne.

Stefani Nod iz Alabame danas ima 46 godina i jedna je od onih koji su oslobođeni ranije, a iz zatvora je izašla 2011. Godine 1990, ona je osuđena na 30 godina zatvora zbog pomaganja dileru krek kokaina da ustanovi posao:

"Imala sam četvoro djece i još jedno sam nosila u zatvoru. Osjećala sam da mi je život završen i nisam mogla da vjerujem da sam dobila 30 godina zatvora - jer prvi put sam tada uhapšena, a osuđena sam na osnovu svjedočenja 'rekla kazala'."

Reforma obavezne minimalne kazne za krek kokain još se ne primjenjuje retroaktivno, ali to bi trebalo da promijeni zakon koji je trenutno u proceduri u Senatu.

Očekuje se da će oko 8.800 onih koji su osuđeni zbog krek kokaina dobiti umanjene kazne, a prosečno smanjenje kazne biće oko četiri i po godine.

"Na ruku" ovim nastojanjima ide i briga vlasti SAD zbog pretrpanih zatvora, pa je pitanje ublažavanja kazni vezanih za drogu postao interes cijelog društva.