- Udaviću se, upomoć! - zapomagao je Bojan Ivanišević (23) na jezeru Đipa, nedaleko od Donjeg Katuna kod Varvarina. „Brate moj, izvući ću te, drži se”, skočio je u vodu Bojanov brat Aleksandar Ivanišević (21). Nažalost, mladim ljudima nije bilo spasa i obojicu je za nekoliko sekundi vir povukao na dno.

Bojan Ivanišević je u nedjelju popodne ručao sa suprugom Jelenom, ćerkama Tanjom (4) i Sanjom (1) nakon čega je sa bratom Aleksandrom otišao da iz njive donese lubenice kako bi se osvježili.

- Rekao mi je da ide svojim ljepoticama da donese slatku lubenicu iz njive. Ne znam zbog čega su u jednom trenutku skrenuli sa puta i otišli na jezero Đipa. Uvijek sam ga odgovarala od toga da ide tamo da peca, pogotovo da ulazi u vodu jer su i on i moj djever neplivači. To je jezero odakle izvlače pjesak i prepuno je virova - kroz jecaje priča Bojanova supruga Jelena.

Bojan se više od dva sata nije javljao na telefon, zbog čega su briga i strah obuzeli Jelenu.

- Tri puta je mobilni zvonio do kraja, ali se Bojan nije javljao. To nije bio njegov običaj, kao da sam predosjetila da se nešto dogodilo. Četvrti put, oko 16 sati, na njegov telefon mi se javio komšija. Rekao mi je: „Jelena, djever i muž su ti se udavili za nekoliko sekundi”. Aleksandar je pokušao da spase Bojana koji je zapomagao i koga je pjesak vukao na dno, međutim, obojicu je vir savladao. Nisam mogla da povjerujem šta se dogodilo. Cijeli svijet mi se sručio u trenutku. Šta sada da kažem našim ćerkicama kada me pitaju gdje im je otac - priča uplakana Jelena.

Ona kaže da su ronioci tijela pronašli juče.
- Evo čekamo da ih presvuku i spreme za sahranu koja je sutra u 13 sati. Teško mi je. Shvatite, ne mogu više riječ da izustim - rekla je Jelena pre nego što je spustila slušalicu.

Na svom fejsbuk profilu Bojan Ivanišević je u petak postavio fotografiju upravo sa jezera Đipa gdje se dva dana kasnije utopio. Na fotografijama je vidno nasmijjan i srećan i uz fotografije je postavio komentar: „kupanje”.

Ronioci Specijalne jedinice Policijske uprave Kruševac izvukli su u ponedeljak oko deset sati tijela braće Ivanišević, koja je preuzeo otac Siniša. Bili su zagrljeni kad su se utopili i u istom položaju su ih zatekli na dnu jezera. 

Porodica Ivanišević je izbjegla iz okoline Benkovca, a sada živi u selu Sikirica kod Paraćina.

- Vidio sam ta dva momka i još jednog kratko ošišanog, istetoviranog mladića koji je bio s njima. Druga grupa, u kojoj je bilo desetak momaka i djevojaka, bila je nešto dalje, na drugom jezercu. Njih dvojica bili neodlučni i vidilo se da ne umiju da plivaju. Opomenuo sam ih da je kupanje za neplivače tu opasno jer je dubina vode 10 i više metara i naglo se propada u dubinu. Pola sata posle povratka kući čuo sam policijsko vozilo i rekli su mi da su se dva momka udavila - priča Miroslav Branković iz Donjeg Katuna.

U njegovom 'Kulturnom centru za gubljenje vremena' možete pronaći sve: šivaću mašinu 'mercedes', vrijedne oldtajmere, Diznijeve igračke, harmoniku 'hohner' iz 1920... Sve ima cijenu, ali ništa nije na prodaju.

Za sebe kaže da nije ni antikvar ni trgovac, već samo zaljubljenik u stare stvari. U njegovom “Kulturnom centru za gubljenje vremena“, kako je nazvao dvorište u kome je sakupljao razne stvari preko 30 godina, između ostalog, možete pronaći: berbersku stolicu iz pedesetih godina, automobil iz kultne serije “Mućke”, šivaću mašinu “mercedes”, kasu “nacional” iz 1911. godine…

Saša Petrović (52) stare stvari počeo je da skuplja još kao mladić, u gimnazijskim danima, a nije ni slutio da mu u 2013. godini ni dvije garaže neće biti dovoljne da ih sve smjesti. Pet oldtajmer automobila, sedam motocikala koji su skoro stari kao i njihovih vlasnik, telefonske govornice koje su korišćene od pedesetih do devedesetih godina, fliper i džuboks iz sedamdesetih, te razne sprave za pravljenje hrane – čine ovaj kutak na Banovom brdu pravom oazom mira i ljepote.

Od automobila najveću pažnju izaziva žuti “reliant regal” iz 1969. godine, kakav se pojavljuje u kultnoj seriji “Mućke”.

- Njega nam je nabavio prijatelj iz Engleske, a volimo često da se šalimo da smo ga dobili na poklon od Del Boja. Ljudi se oduševe kad ga vide na ulici i obično traže da se slikaju, a automobil ove vrste je jedini na Balkanu – kaže za Telegraf Aleksa Petrović, sin kolekcionara Saše, koji zajedno sa ocem uspijeva da održi ove stvari u perfektnom stanju.

Od automobila tu su još i “volvo amazon” iz 1970, “volksvagen buba” iz 1966, “sitroen” iz 1953, kao i “mercedes 170s” iz 1950. godine.

Od mnogobrojnih motora koje posjeduje, Saši je najdraži “BMW 53/1″ iz 1954. Odmah pored ovog motora nalazi se stara benzinska pumpa na kojoj se točilo gorivo. Svoje mjesto u garaži pronašao je i fliper iz sedamdesetih godina.

U desnom uglu garaže možete pronaći nekoliko stvari iz doba socijalizma: crveni frižider “moskva“, drvena maketa JAT aviona, oficirska kapa, čuveni “brion”…

A iznad njih, na visokom ormaru, nalazi se harmonika “hohner” iz 1920. koja je i dalje u funkciji.

- Tu harmoniku sam slučajno pronašao i kasnije restaurirao, a kad sam saznao godinu proizvodnje i koliko je zapravo cijenjena ta marka, bio sam u šoku. Ono što je čini fantastičnom jeste da i dalje može da se svira na njoj – kaže Saša Petrović za Telegraf.

U lijevom dijelu garaže dominiraju uređaji za pravljenje hrane, pa se tako izdvaja peć za pravljenje pica, “pop corn” aparat, toster, kao i aparat za pravljenje kafe, a svi su i dalje u funkciji, u šta smo se lično uvjerili.

Poslije popijenog originalno spremljenog espresa, Saša nam pokazuje stvari koje teško da se mogu sresti na ovim prostorima: kasa “nacional” iz 1911. s novcem iz tog vremena, te šivaća mašina “mercedes” iz 1930.

Takođe, zanimljiv je i “Pravilnik za kafane” iz 1919. u kome su sadržana pravila kako se održava kafana i šta je sve potrebno da bi mogli da je vodite.

Ovaj “Kulturni centar za gubljenje vremena” krase i igračke iz Diznijeve kolekcije poput Mikija Mausa, Paje Patka i ostalih kultnih junaka.

Ono o čemu Saša nikako ne želi da govori u vezi s ovim stvarima je cijena.

- Ne volim kad me ljudi pitaju za koliko bih im prodao nešto od ovoga što imam. Ove stvari nemaju cijenu i nikada neće biti na prodaju. Nešto sam skupio sam, nešto sa sinom, a ono što je sigurno jeste da nema te cifre zbog koje bi se odrekli nečega iz ove garaže – kaže u dahu Saša.

U dvorištu se nalazi nekoliko znakova koji su se koristili na prugama širom bivše Jugoslavije, a tu je i jedan dio pruge sa Mokre gore koji je Saša poslije 10 godina uspio da nabavi.

Pored “milion” sitnih stvari koje se nalaze u jednom kutku garaže, posebnu pražnju privlači jedna kutija. Na njoj je nekoliko fotografija obnaženih žena, a takve kutije su pravili vojnici kao neku vrstu pornografije tog vremena.

Takođe, posebno su zanimljive flaše za rakiju u obliku automobila, a u jednom ormariću nalaze se svi modeli “vespinih” motora koji su ikada napravljeni.

Poslije tročasovnog razgledanja i razgovora, potrudili smo se da vam prenesemo djelić atmosfere iz ove oaze starih stvari na Banovom brdu, a ono što je sigurno jeste da ovakve stvari ostavljaju bez daha.

Bez daha ostavljaju i entuzijazam i sjaj u očima Saše i Alekse dok pričaju o stvarima koje imaju, a čini se kao da ih prvi put drže u rukama.

Izvor: Telegraf

Kolika god da je nemaština, u Srbiji i dalje postoje poslovi koje uprkos velikoj zaradi skoro niko neće da radi. Najviše nedostaju drvosječe koje u ljetnjoj sezoni mjesečno mogu da zarade oko 1.000 evra, zidari sa dnevnicom od 40 evra, zatim pastiri čija se zarada kreće između 200 i 700 evra i zavarivači sa prosječnom platom od 500 evra.

ZAHTJEVNI - Ako se ovako nastavi, Kinezi će nam sjeći drva jer nam ne preostaje ništa drugo nego da počnemo da uvozimo drvosječe - poručuje Čedomir Jevtić, vlasnik valjevske firme “Mičelini” i jedan od izvođača radova za potrebe “Srbijašuma”.

Drvoseče, kaže on, ljeti imaju veće plate od šumarskih inžinjera (oko 1.000 evra), dok u jesen zarada opada i iznosi “samo” 500 evra, uz obezbjeđen smještaj i hranu. To, izgleda, ipak nije dovoljno za prohtjeve srpskih radnika.

- Osnovni problem je to što naša država uopšte ne školuje drvosječe, stručno nazvane šumski sjekači. Čini mi se da ljudi izbjegavaju ovaj posao prije zbog toga što ga se plaše, nego što je težak - smatra Jevtić.

Drvosječe rad počinju u zoru i završavaju ga kad ispune zadatu normu, koja najčešće podrazumijeva oko pet sati efektivnog rada. Mnogo lakše, ali takođe nepoželjno zanimanje je biti pastir, iako se i oni mogu pohvaliti solidnom zaradom. Na pašnjacima na jugu, u mjestu gdje je prosječna plata 20.000 dinara, malo ko se lati čobanskog štapa, a pruža im se mogućnost da za jedan mjesec zarade i do 700 evra. Slično je i sa zidarima i zavarivačima.

- Ljudi pokazuju manje interesovanja za obavljanje teških fizičkih poslova. Zato po pravilu manjkaju zidari, armirači i tesari, kod kojih se, inače, traži i zdravstvena sposobnost, kao i zavarivači, bez obzira na godine. Sve je češće odbijanje i poslova terenske prodaje zbog plaćanja na procenat uz veoma mali ili nepostojeći fiksni deo - odgovaraju za u Nacionalnoj službi za zapošljavanje (NSZ).
Posao berača donosi dnevnicu i do 2.000 dinara.

- Radnici se najviše plaše da budu prevareni i neće odbiti nijedan posao ako su sigurni da će im zarada biti isplaćena - objašnjava Ljubomi Vidović iz omladinske zadruge “Tragač”.

Poslovi koje niko neće da radi
Posao - Plata - Smeštaj i hrana
Drvoseča - 500-1.000* - obezbeđeni
Pastir - 200-700 - obezbeđeni
Zavarivač - 500 - /
Zidar - 35-40 (dnevnica) - /
Berači - 10-20 (dnevnica) -  /
zarade su izražene u evrima

Nekoliko desetina protivnika održavanja Parade ponosa u Budvi ispred Hotela Mogren koja je prije nekoliko minuta završena, je kamenicima i staklenim čašama gađalo učesnike povorke, ali je policija spriječila direktan sukob i potisnula ih van prostora predviđenog za održavanje skupa.

Iz bašte hotela koja je prekoputa zidina Starog grada gdje su oko 11 sati počeli da se okupljaju učesnici prve parade ponosa u Crnoj Gori prvo su se čuli uvredljivi povici i pogrde.

Na psovke, uvrede i povike "Ubij, ubij pedera!" učesnici povorke uzvraćali su povicima "Ljubi, ljubi pedera!".

Potom je grupa od nekoliko desetina protivnika povorke krenula ka učesnicima skupa od kojih ih je sve vrijeme razdvajao kordon policije koji ih je potisnuo van područja predviđenog za održavanje povorke.

Učesnici povorke nosili su transparente na kojima je pisalo "I ja sam kao i ti", "Ista prava za sve", "Ovo je i moj svijet".

U autobusu je bilo oko 30 aktivista, koje je okružeio veliki broj policajaca. Kako piše portal vijesti.me, uhapšena su trojica mladića, a nekoliko učesnika parade je povrijeđeno.