Iznad svega važno je ne činiti zlo - rekao je Hipokrat čijom se zakletvom prisežu ljekari. Ipak, medicinska istorija prepuna je šokantnih praksi u kojima su lekari eksperimentisali sa zdravljem na štetu pacijenata izazivanjem proliva, rezanjem rana i drugih bizarnih tretmana.

Vrtuljak za psihički bolesne Bendžamina Raša

Velik državnik, potpisivač Deklaracije nezavisnosti i autor medicinskih udžbenika Bendžamin Raš neretko je onima sa želudačnim tegobama izazivao proliv koji bi trajao nedeljama. Ipak, najpoznatiji je po doprinosu na području psihijatrije. Smatrao je da je uzročnik mentalnih poremećaja loša cirkulacija u mozgu, koju je liječio tako da bi pacijente zavezao s užadi koja bi visila sa plafona i potom ih besomučno vrteo.

Pijavice i krvoproliće

U srednjem vijeku puštanje krvi bila je osnovna metoda lečenja, a zasnivalo bi se na zarezivanju kože na koju bi se potom stavljale razne pijavice kako bi "popile" toksine. Lekari su ih koristili na udovima, ali i na mnogo osetljivijim područjima. Tako su pijavice znali da vežu na svilu te spuštati u grlo, a potom ih otpuštati.

Ljekari kao trovači

Stari Rimljani su mrzili ljekare i to s punim pravom. Tako je službeni ljekar grada Arkagatus s nadimkom Karnifleks što znači krvnik, bio poznat po ubijanju svojih pacijenata. Trovači su bili izuzetno cijenjeni u društvu, pa tako Juvenal govori o sramoti žene koja nije uspjela otrovom ubiti muža, pa ga je naposljetku morala ubosti nožem u srce.

Hanteru se operacija nije smijela odbiti

Najveći engleski hirurg u istoriji Džon Hanter nikad se nije odrekao svoje karijere pljačkaša grobova, a poznat je po tome što je hteo da ukrade nosne polipe proslavljenog kompozitora Jozefa Hajdna. Više sreće je Hanter imao s divom O'Brajanom od kojeg je zahtevao da mu pokloni svoje kosti nakon što umre. O'Brajan je to odbio i unapred organizovao sahranu. Nakon što je O'Brajan umro, potkupio je pogrebnika i ukrao tijelo kako bi ga izučavao.

Lobanje ispod pulta

Tokom renesanse, njemački zvaničnici savetovali su farmaceutima da skupljaju više od 23 različite vrste ljudskih ostataka te niza lobanja. Model iz 1652. uključuje sušeno ljudsko meso, marinirano ljudsko meso, sušene kosti i kuvane kosti. Posebno je bilo popularno i sakupljanje ljudske krvi, a što je bila svježija to je bila cjenjenija, pa su ljekari uzimali krv odmah nakon odsjecanja glave.

I vilenjačka bolest se liječila pijavicama

Prema jednom jedinom primerku Baldovog Priručnika o pijavicama iz devetog vijeka, histerija koju bi izazivao pun Mesec, efikasan je lijek oderana koža delfin s kojom je obolelog trebalo udarati po leđima. Za vilenjačku bolest čiji su simptomi bili trnci i žarenje duž tela, kao uzrokovani vilenjačkim strelicama, pouzdan lijek su bile pijavice.

Amputacije u borbi s vremenom

Brzina je bila ključna hirurška veština u eri pre postojanja anestezije, kako bi se smanjila opasnost srčanog udara i infekcije. Top hirurzi poput britanskog Roberta Listona mogli su da amputiraju ud za manje od minute, a 1847. Liston je uspeo da skine preko 20 kg težak tumor s čovekova testisa.

Ubacivanje pasulja i graška ispod kože

Zahvati "protiv iritacije" protivili su se medicinskoj teoriji i praksi, ali svejedno su bili popularni jer su pomagali da se lekari osećaju herojski u spašavanju pacijenata. Sastojali bi se od zarezivanja tkiva skalpelom, a potom umetanja raznih predmeta koji su trebali sprečiti bol i druge simptome bolesti. U te tzv. džepove na koži bi se potom ubacivali razni predmeti, a najčešće sušeni pasilj ili grašak.

Slučaj britanskog kralja Čarlsa II

Kralj Čarls se jednog jutra probudio i osećao mučno, na što mu je dvorski brijač dao oko pola litre sveže krvi kako bi popio. Dvorski lekari naknadno su naredili da popije još 2 dcl, a potom su mu dali da proguta otrovni metal antimon i lekove za ispiranje creva.

Otvaranje hemoroida je najbolji lek za ljubavne jade

Ako se ne leči, ljubavni bol izazvaće brojne čireve i kvrge, potom zavijanje poput vuka i smrt, tvrdili su stari Grci. Grčki anatom Galen je tvrdio kako je najbolji lijek za ljubavni bol otvaranje hemoroida.

Operacije u sobi i lobotomije na odmoru

U 1950-ima Volter Friman je postao najpoznatiji svjetski neurohirurg, ali je bio poznat i po preziru prema sterilnim uslovima kod operacije. Za sterilizaciju instrumenata koristio je led iz zamrzivača, a u državnoj bolnici Čiroki gde je radio tri njegova pacijenta su umrla jer ih je operisao s instrumentima koji su pali na pod dok je fotografisao operaciju.

Lutanje maternice izaziva histeriju, a lijek je žestok seks

Grci su identifikovali problem lutajućih utroba kod usamljenih žena gladnih pažnje. Tvrdili su da one mogu migrirati od bokova po celoj trbušnoj šupljini, a može izazvati histeriju koja će ugušiti ženu. Najbolji lijek koji je zagovarao rimski pesnik i satiričar Marcijal je žestok seks.

To niko zasigurno ne zna. Istraživanje koje je rađeno 1888. godine kod pacijenata sa epilepsijom, pokazalo je da oni češće imaju taj osjećaj nego ljudi koji nemaju tu bolest. Po nekim istraživanjima, dolazi do promjene aktivnosti u medijalnom temporalnom režnju, dijelu mozga za čulne percepcije, govor i memoriju.

Tokom napada, neuroni šalju poruke različitim dijelovima tijela mada se nekim pacijentima poslije operacije mozga ovaj osjećaj gubi. Neki naučnici ističu da bi slično ponašanje neurona - greška u sistemu - takođe izazvalo osjećaj bliskosti sa nekim mjestom ili situacijom kada nema razloga za to.

Druga hipoteza uključuje drugu moždanu grešku; ovaj put, problem je u našem sjećanju, kaže En Kliri, profesor kognitivne psihologije na državnom univerzitetu u Koloradu. Nešto u novoj situaciji aktivira sjećanje sličnog iskustva iz prošlosti, ali naš mozak ne uspijeva da ga se sjeti

- Zamislite da boravite u Parizu po prvi put i došli ste u Luvr. Pogled vam padne na ogromne staklene piramide i to vam probudi čudan osjećaj. U tom trenutku, vaš mozak ne uspijeva da preuzme memoriju koja bi mogla to da objasni. U filmu "Da Vinčijev kod" imate izbliza pogled baš na te piramide. U nedostatku sjećanja iz prošlosti koja bi dala objašnjenje za osjećaj “kao da ste već bili ovdje”, Vama je samo ostao osjećaj poznavanja trenutne situacije - kaže Kliri.

Jasno se sumnja da ovaj osjećaj familijarnosti dolazi od naše sposobnosti da osjetimo prostornu konfiguraciju okruženja. Da bi testirala ovu hipotezu, ona je odlučila da podstakne deža vu u laboratoriji.

Korišćenjem simulacija života iz igrice “The Sims”, Kliri i njen tim izgradili su dvije različite scene, u različitim karakteristikama, ali identične u svom rasporedu. Prva je dvorište koje karakteriše drvo u centru, okruženo raznim biljkama, i korpe sa visećim biljkama po zidovima. Druga je muzejska postavka u kojoj su zamijenili drvo za veliku statuu, a viseće biljke sa visećim ćilimima.

Kada su učesnici eksperimenta bili u drugoj sobi, oni su prijavili osjećaj već viđenog, ali nisu mogli da se sjete gdje se to zapravo desilo.

- Ljudi imaju povećan osjećaj već viđenog kad scena ima sličan raspored, ali oni ne uspijevaju da se sjete izvora tog poznatog osjećaja - kaže Kliri.

Još jedno moguće objašnjenje za deža vu, datira iz 1928. godine, kada je psiholog Edvard Tičener opisao osjećaj na primjeru dok je prelazio ulicu. U trenutku dok prelazimo ulicu, mi instinktivno pogledamo lijevo, ali ako nešto privlači našu pažnju sa naše desne strane, mi ćemo se okrenuti u tom pravcu. Do trenutka kada ponovo pogledamo u lijevo, već smo zaboravili onaj prvi put. Ovaj drugi pogled izaziva osjećaj bliskosti, jer, u ovom slučaju, mi smo zaista vidjeli nešto ranije.

U mnogim slučajevima, ljudi koji imaju deža vu ne mogu tačno odrediti zašto se to dešava. Kao na primjer kada nam je “na vrh jezika” kako se zove neki glumac ali ne možemo da se sjetimo. Kao da nam naš mozak govori da to nije sve i da tu ima još nešto da se istraži.