EP: Srbija bez polufinala

Srpski košarkaši nadmetanje nastavljaju borbom za plasman od 5. do 8. mjesta, a kako je za plasman na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre potrebno biti plasiran bar na šestu poziciju, o tome da li će srpski reprezentativci uopšte ostati u trci za London od presudnog značaja je meč sa Grčkom koji se igra već u petak od 14 časova.
Važnost meča, u kome su se sastali isti rivali kao i 2009. u tadašnjem četvrtfinalu Eurobasketa, unio je priličnu nervozu u oba tabora, pa su se na terenu najprije vidjele početničke greške, koje ne dolikuju učesnicima završnice ovako velikog takmičenja. Bilo je jasno da ko se prvi smiri i odigra onako kako se košarka igra, može mnogo mirnije da se posveti nastavku meča, a to su uradili Rusi i to prije svega odličnom odbranom. Uz čak četiri blokirana šuta za samo devet minuta, na samopouzdanje košarkaša Srbije je uticao i očajan šut, koji se dugo kretao na oko 25%, što je svakako nije dovoljno da se rival uplaši.
No, jedna od odlika srpske košarke je da nema odustajanja ko god da je rival i šta god da tvrdi semafor, a upravo su to izabranici Dušana Ivkovića radili iako su naspram sebe imali razigranog, a do tog trenutka neporaženog rivala na šampionatu Evrope.
A nije bilo lako. Rašić nije uspio da se oporavi od povrede, Tepić je ostao van tima zbog bolova u leđima, oni su i Krstića dugo držali van parketa, na Savanoviću su se smenjivali elitni čuvari, Bjelica je morao da motri na NBA zvijezdu Kirilenka, a Teodosić je bio u takvom “obruču” da je za čitavo prvo poluvreme imao samo jednu asistenciju, a čak šest izgubljenih lopti. Svi sastojci su bili tu za uspjeh Rusa. Osim jednog: da na to bez borbe pristanu srpski košarkaši.
Nakon 20 minuta u kojima su postigli samo 27 poena a isti broj puta (11) izgubili loptu koliko puta su je i ubacili kroz koš rivala iz igre, “orlovi” su po povratku iz svlačionica stavili suparniku do znanja da se ne odriču odbrane srebra iz Poljske tako lako. Vrlo brzo se zaboravilo i “-12”, prišlo se za tili čas na poen zaostatka pa se nervoza ponovo pojavila u taboru Rusa, koji su sve češće gledali kako lopta ide ka njihovom košu a ne odbija se, već prolazi kroz obruč.
Rasplamsala se tada borba kao u stara dobra vremena kada su “plavi” i Sovjeti igrali za dominaciju u svjetskoj košarci, a ni novi zaostatak od osam razlike i to osam minuta prije kraja nije natjerao srpske košarkaše da se predaju. Njihove greške, međutim, ponovo su stupile na veliku scenu i pokvarile im planove.
Promašeni šutevi kada se došlo vrlo blizu izjednačenja, pa zaboravljanje na loptu dok se ona prenosi na protivničku polovinu terena, olakšali su posao Rusiji. Snage za novi preokret više nije bilo. Sa devet igrača u rotaciji, jer pored Tepića i Rašića ni Marjanović nije ulazio u igru, sa devet izgubljenih lopti Teodosića i borbom pod obručima koja se nije odvijala kako se priželjkivalo, “orlovi” su pripretili u posljednjem minutu, no na kraju su ipak morali da čestitaju rivalu koji je se revanširao za četvrtfinalni poraz 2009.