Menu

Dječak Boriska tvrdi da je živio na Marsu: Znam šta čeka zemljanine!

djecak boriska
Čini se da Boriska ima ozbiljnih poteškoća u školi. Nakon testiranja stavili su ga odmah u drugi razred, ali onda su ga se pokušali riješiti.
Kome bi bilo ugodno kada dijete iznenada prekine učitelja kako bi reklo:
“Marija Ivanovna, ne govorite istinu! Ne učite nas ispravno!”.
To se u Boriskinoj školi učiteljima tokom dana dešava i po nekoliko puta.


Za neobičnog dječaka po imenu Boriska prvi put se čulo iz priča učesnika jedne ekspedicije na sjeveru Volgogradske oblasti. Okrugla lica i velikih očiju, u ljetnoj majici i sa frajerskom kapom šiltericom, potpuno nezastrašen odraslima sve češće priča o marsovskoj civilizaciji, o megalitskim gradovima i marsovskim svemirskim brodovima, o letovima na druge planete, i o zemlji Lemuriji na Zemlji, čiji je život poznavao iz vlastitog iskustva, s obzirom da je nekad doletio sa Marsa na taj golemi kontinent usred okeana, gdje je imao prijatelje ...
Mnoge šokiraju dvije stvari. Kao prvo, neobično znanje koje jedan dvanaestogodišnjak ne bi trebao imati, i kao drugo - to što Boriskov govor nije na nivou djeteta njegovog uzrasta. Koristi takvu terminologiju, detalje i činjenice iz prošlosti Marsa i Zemlje da mu zavide i univerzitetski profesori.

Traži prijatelja “Zemljanina”  

Zanimljivo je da je Boriska došao na svijet 11. januara 1996. godine u 8,30 h u gradu Volzhku, u provincijskom porodilištu. Njegovi su roditelji dobri i ljubazni ljudi; majka Nadježda Kiprijanovič je dermatolog u gradskoj klinici, a otac Jurij Tovstenev je penzionisani oficir. Svojevremeno je diplomirao na Visokom vojnom institutu Kamishinskij. Oni sami bili bi sretni kada bi im neko mogao pomoći u rješavanju zagonetnog fenomena njihovog sina, ali zasad sa znatiželjom posmatraju svoje čudo. 
S godinu i po već je bio u stanju čitati teška slova iz novina. S dvije godine počeo je crtati u raznim nijansama. Tada je krenuo i u jaslice. Sve njegove njegovateljice rekle su da je jako nadaren za jezike i da mu je mozak neobično razvijen. Primijetile su da ima fenomenalno pamćenje. Međutim, njegovi roditelji primijetili su da njihov sin do svog znanja ne dolazi samo posmatranjem svoje okoline nego, kako se činilo, i iz drugih izvora: nekako je primao informacije niotkuda!
- Niko ga tome nije naučio - sjeća se Nadježda i nastavlja - Ali nekako je stekao naviku da sjedi u lotosovom položaju. Iznosio je takve bisere i detalje o Marsu, o planetarnim sistemima i drugim civilizacijama da smo ostajali zadivljeni. 
Boriska je objavio da je nekad živio na Marsu i da je taj planet bio nastanjiv, ali je preživio najgoru katastrofu u svojoj istoriji - gubitak atmosfere. Nakon toga su malobrojni stanovnici živjeli u podzemnim gradovima. U to vrijeme često je letio na Zemlju radi trgovine i naučnih istraživačkih misija. Čini se da je on sam bio pilot svemirskog broda. To se događalo u vrijeme Lemurijske civilizacije. Imao je prijatelja Lemurca koji je umro pred njegovim očima.
- Na Zemlji se dogodila ogromna katastrofa u kojoj su planine eksplodirale, a veliki kontinenti raspali su se i potonuli pod vodom, i iznenada je golem kamen pao na građevinu u kojoj je bio moj prijatelj - ispričao je Boriska. 
- Nisam ga mogao spasiti. Sada bismo se trebali opet sresti na Zemlji...

Najavljuje velike katastrofe

Kada ga uhvati nadahnuće, priča zanimljive priče o majanskoj civilizaciji, smatrajući da ljudi ne znaju mnogo o tom fascinantnom narodu. Ali najdojmljivije je to što Boriska smatra da je sada na Zemlji došlo vrijeme u kojem se rađaju posebna djeca zbog nekih velikih promjena koje će se dogoditi s Planetom. I zato će biti potrebno novo znanje, šire od zemljanskog mentaliteta.
- Sve više se rađaju “indigo” djeca, ali u našem gradu nisam ih sreo. Možda Julio Petrova; ona mi vjeruje, što znači da nešto osjeća. Ostali se obično smiju kada pričam priče. Na zemlji će se nešto dogoditi - dvije katastrofe. I zato se rađaju ta djeca. Ona moraju pomagati ljudima. Polovi će se preokrenuti. Godine 2009. će doći do prve goleme katastrofe na jednom velikom kontinentu, a 2013. dogodiće se jedna još veća. Ja se bojim tih katastrofa, jer mi živimo vječno. Dogodila se katastrofa na Marsu, gdje sam ranije živio. Oni su bili narod kao mi, ali je došlo do nuklearnog rata i sve je gorilo. Tamo je takođe došlo do promjena kontinenata. Međutim, taj kontinent nije bio velik.
Boriska tvrdi da Marsovci dišu zrak koji se pretežno sastoji od ugljičnog dioksida. Kad bi došli na naš planet, stalno bi se zadržavali u blizini dimnjaka. Na pitanje, kako onda on, ako je došao s Marsa, može s lakoćom disati naš zrak, odgovara:
- Kad se nađeš u ovom zemaljskom tijelu onda dišeš ovaj zrak. Ali mi mrzimo zemaljski zrak, jer vaš zrak uzrokuje starenje. Tamo, na Marsu, ljudi su vječno mladi, u dobi od oko 30 do 35 godina. I nema starih ljudi. Svake godine ta djeca s Marsa rađaće se na Zemlji u sve većem broju. U našem gradu biće ih najmanje dvadeset.
Imena iz svoga “marsovskog života” se ne sjeća, a svoga prošlog života se sjeća od trinaeste godine. 
- Tamo smo nosili posebne naočale i borili smo se cijelo vrijeme. Na Marsu je bila jedna neugodna stvar: stanica koju je potrebno uništiti. Moguće je ponovo oživjeti Mars, ali ta stanica to sprečava. To je tajna. Mogu nacrtati kako izgleda; bili smo blizu nje. 
Radoznali novinari pitali su njegovu majku - koja je Boriskina misija na Zemlji? 
- Rekao je da sluti - odgovorila je Nadježda - zna nešto o Zemljinoj budućnosti; na primjer, da će znanje biti raspodijeljeno u skladu s kvalitetom i nivoom svijesti. Novo znanje nikada neće doći iskvarenim ljudima sa sitnim porocima - lopovima, banditima, alkoholičarima, a takođe ni onima koji nisu spremni mijenjati se nabolje. Oni će napuštati Planet. On misli da će informacije imati najvažniju ulogu. Na Zemlji će početi vrijeme jedinstva i saradnje.
Roditelji su Boriska vodili na brojne pretrage, plašeći se za svoga sina. Vremenom su se pomirili sa njegovim načinom razmišljanja i života uopšte. Svjesni su da je Boriska – čudo prirode. Majka kaže da ga je čula kako se nekome obraćao na latinskom jeziku. Protivio se ukrštanju ljudske i gmazovske DNK.
- Pouzdano sam znala da je sam u sobi. Slušala sam da Boriska, kao pilot istraživačkog broda i naučnik, neće dozvoliti to ukrštanje. To se protivi zakonima prirodne selekcije. Uslijedilo je par riječi na latinskom. Bila sam jednostavno zapanjena; i umjesto da ga dalje slušam, počela sam ga tresti. Što je to? Kome to govoriš? I Boriska je iznenada izašao iz transa, zbunjen i promrmljao: “igram se”.
Kada su ga kasnije pitali o ovim detaljima, Boriska je rekao da ta informacija nije za ljude, i da su kada je on živio na Marsu, imali blago drugačije loze DNK - nešto drugačiji od DNK lemurijske rase. Svojim pričama i detaljima iz različitih životnih epizoda, mnoge je i naučne krugove zbunio. Sve je manje onih koji tvrde da su to dječije fantazije.

Kosmička kataklizma

Jednom je rekao da bi zemaljske naučnike sigurno zanimalo da u našem Sunčevom sistemu nema devet planeta, već dva više. Oni se nalaze iza Plutona. Prema njegovim riječima Mars je nekad bio bliže Jupiteru. I Mjesec je tada pripadao Marsu. Ali nakon divovske kosmičke kataklizme Mars je izmijenio svoju orbitu, i tako je Zemlja dobila svoj satelit – Mjesec. Međutim, Boriska se ne može sjetiti nikakvih detalja o tom periodu.

Peta dimenzija

Sa pet godina je zadivio svoje roditelje počevši govoriti o Proserpini, planetu koji je uništen prije više stotina hiljada, a možda i miliona godina. 
- Zraka ga je presjekla i raspao se na komadiće. Ta planeta više fizički ne postoji, ali njegovi stanovnici teleportirali su se u petu dimenziju, koju vi zovete paralelni svijet. Mi smo posmatrali smrt planeta s Marsa - pojasnio je. A onda je iznenada rekao nešto nezamislivo. Rekao je da je Zemlja, kao živo svjesno biće, počela prihvaćati djecu Proserpine kako bi ih podučavala. Zbog toga se ovdje povremeno rađaju djeca koja se sjećaju svog matičnog planeta i smatraju se vanzemaljcima. Evo što je Boriskova majka Nadježda čuvala u svom dnevniku; što joj je jednom prilikom rekao Boriska:
- Ti si prethodnica. Očistila si platformu za nas. U najvišim sferama smatraju te junakinjom. Ti na svojim leđima nosiš najteži teret. Ja sam došao u Novo vrijeme. Holografski kod već je vidljiv i prekriva prostor. Sve će se rasvijetliti u novoj vatri, vrlo brzo... Prelaz iz jednog svijeta u drugi odigraće se kroz tkivo Vremena. Ja sam donio Novo vrijeme. Ja sam donio Novu informaciju...

Последњи пут измењено%AM, %07 %385 %2014 %09:%feb

Остави коментар

Проверите да ли сте унели све потребне информације где је назначено (*). HTML код није дозвољен.

назад на врх