Jelisavka Radić iz Zvornika ručnim radovima dopunjava kućni budžet

Pošto je nakon 28 godina provedenih u drvnoj industriji “Jadar” u Karakaju, ostala bez posla, Jelisavka Radić iz Zvornika, nije ostala da sjedi skrštenih ruku. Okrenula se ručnim radovima, koje radi zbog zadovoljstva, a ponešto uspjeva i da zaradi.

Sreli smo je na Letnjem sajmu rukotvorina i vina, koji se održao u okviru manifestacije “Drina je smisao života” u Malom Zvorniku.

- Najviše radim poentles vez, a to je vrsta čipke koja se radi na platnu šivaćom iglom pa se skida sa platna i dobije se čipka.Ovom čipkom ukrašavam uglavnom bluze, stolnjake i druge sitnije predmete. Što se tiče materijala on nije skup ali se ostaje dosta vremana na izradi. Recimo na izradi jedne bluze ostanem i do 200 sati. Radim i rijetku vrstu čipke – tenerife. To je vrsta čipke koja se radi šivaćom iglom i mnogo je zahtjevna. Potrebno je mnogo vremena za izradu, a dobijaju se mali komadići čipke, uglavnom podmetači za čaše, šolje i ostalo, objašnjava nam Jelisavka asortiman ručnih radova.

Od ovih radova, kako nam reče, se ne može živjeti, ali postoji zadovoljstvo u radu, koja joj pomaže da skrene misli sa loših dešavnja u svakodnevici i da se okrene ljepšim stvarima.

- Ponešto prodam putem interneta, ponešto na ovakvim izložbama.Učestvovala sam na raznim izložbama počev od Zvornika, Beograda, Banje Koviljače, Bjeljine, Višegrada. Izlažem na “Zvorničkom ljetu”, ovdje na “Somovijadi” u Malom Zvorniku. Svaki komad ručnog rada nađe kupca, kako kad, dodaje Jelisavka.

Njen poziv ostalim ženama glasi – nije sve u zaradi. Važno je i zadovoljstvo u radu i životu, a to njoj omogućava bavljenje izradom rukotvorina.

D.Gajić