Petar Matić: Čekao sam da me ubiju

Petar Matić, koji je s još dvojicom kolega bio otet u Libiji, stigao je kući. Za sada nepoznata grupa otmičara držala ih je dva dana i dvije noći u zarobljeništvu. Potom su oslobodili Matića i njegovog kolegu iz Makedonije Emilija Gafurija, dok se za Italijanom još traga.

Od kako je stigao, kuća porodice Matić u selu Roćević kod Kozluka je puna. Komšije i prijatelji dolaze da ga vide i s nevjericom slušaju o strašnom iskustvu koje je prošao u Libiji.

„Ja sam otvarao vrata kolegi da uđe (u automobil) i u tom trenutku vidio sam da neki BMW stoji pored i da me čovjek gleda u lice. Odmah sam znao da nešto nije u redu. Kako sam se okrenuo, čovjek s pištoljem me uhvatio i ubacio u kombi“, govori Matić za Al Džaziru.

S italijanskom građevinskom firmom za koju radi obišao je veliki dio planete, a ovako nešto dogodilo mu se prvi put. S dvojicom kolega, Makedoncem i Italijanom, otet je u jednom od najsigurnijih libijskih gradova, Zuvari.

„Ta vožnja je trajala, mislim, tri-četiri sata, a nama je to bilo kao vječnost“.

Sjećanja su mu svježa, baš kao i rane na rukama. Četverica naoružanih kidnapera motrila su na njih tokom vožnje i udarala ih čim puste glas. Maltretiranje je prestalo tek kad su stigli do kuće u kojoj su im na ruke i noge stavili lance.

Pomogli su im ljudi koje su sreli u lokalnoj džamiji. Zahvaljujući njima, stigli su do Ambasade Italije u Tripoliju. Za to što su ih oslobodili Petar najzaslužnijim smatra Ibrahima Efendića, ambasadora Bosne i Hercegovine u Libiji.

Izvor: Al Džazira Balkans