■ U  sjećanju joj je jedan od prvih izlazaka na jezero, kada je upecala smuđa, teškog oko 400 grama, što je bio podsticaj da više vremena ostane na rijeci.Ali,  i da nije toga,  Milanka je vezana za pecanje i porodičnom tradicijom jer su se svi njeni bavili ribarenjem ■

  SVAKI  šetač  ili putnik namjernik koji prolazi drinskom obalom pored Malog Zvornika, može često  vidjeti jednu sredovječnu gospođu, kako rutinirano  zabacuje „dubinku” ili „kederušu”. Mješatni znaju da je to njihova sugrađanka Milanka Jovanović, članica Sportsko ribolovnog društva „Drinsko jezero”, ovjenčana brojnim medaljama i priznanjima za rezultate u ribolovu.Kada je radoznalci upitaju otkad druguje sa rijekom i štapovima, odgovoriće  da se teško može sjetiti dana kada nije na Drini.

Sve je počelo prije 13 godina, kada je, tražeći ujtehu zbog  porodične tragedije, otišla sa mužem Vladom, na Drinu.

 -Sada je loše vrijeme pa manje boravim na Drini, ali se može reći da sam stalno pored lijepe „Zelenike”. Mene i mog muža  Drina je ostavila u životu.Odem tako, zabacim i čekam a crne misli se potisnu bar na trenutak.Bude dana kada riba „ne grize” ali to vrijeme ne smatram izgubljenim, - kazuje Milanka.

 U  sjećanju joj je jedan od prvih izlazaka na jezero, kada je upecala smuđa, teškog oko 400 grama, što je bio podsticaj da više vremena ostane na rijeci.Ali,  i da nije toga,  Milanka je vezana za pecanje i porodičnom tradicijom jer su se svi njeni bavili ribarenjem.

-Muž peca od kada ga znam. I djeca su nam pecala. Pecali su i tata i brat.Čuvam stolicu koju je tata koristio, a brat njegovu  torbu i štapove. Muž Vlado čuva njegovu mašinicu za izvlačenje ulova.

Ne smeta joj da na Drini boravi i po nevremenu.

-Ma kakvi, teško.Važno je druženje.Muškarci su uvijek ljubazni prema koleginicama koje pecaju.Ko ne ribari, ne može da osjeti tu ljepotu.Naložimo vatricu, uvijek se nađe malo „mučenice”, tek da se zagrijemo. Ponešto se baci i na žar. Ma, ribolovci su kao jedna porodica.Dugo sam bila jedina žena sa udicom  dok se nisu pridužile Sneža i Milka.Lijepo se družimo sa muškarcima.Oni se često zaborave pa  počnu neki „masni” vic, a onda  se sjete da tu ima i ženskinja, pa zastanu. Ja ih ohrabrim da pričaju i tako nam brže i ljepše prolazi vrijeme.Pamtimo po tome i  Nebojšu Prorokovića koji je bio strasni ribolovac i uvijek spreman za šalu. Sa njim je uvijek bilo interesantno.

Ulov koji  donese kući uglavnom dijeli sa komšijama i prijateljima.Rijeka dala, ja upecala, pa valja i drugima dijeliti- kaže na kraju Milanka. ■

MEDALJE

MILANKA je prošle godine,  na opštinskom  takmičenju,  osvojila  zlatnu medalju pojedinačno i dva srebrna odličjа u ekipnoj konkurenciji.Sa članicama Udruženja „Drinsko jezero“ redovno učestvuje na regionalnim i okružnim takmičenjima.

Žena sa udicom: Milanka Jovanović  zaljubljenik u Drinu i pecanje