Menu
Zanimlivosti

Zanimlivosti (257)

ŽENE SU NAPOKON ODLUČILE: Ovo je idealna veličina penisa

velicina je bitna
Veličina penisa je bitna, ali veće ne treba značiti i bolje.

Potvrdile su to žene u "Autentičnoj ženskoj ljestvici za veličinu penisa" na portalu penissizedebate.com.

One su imale zadatak riješiti sve dileme vezane uz veličinu muškog "alata". Zaključile su da je idealna dužina penisa od 18,41 do 20,95 cm, a obim od 15,87 do 16,51 cm.

Sve više ili manje od toga zadovoljava kriterije, ali nije idealno, piše The Huffington Post. Penis manji od 11,43 i veći od 27,4 centimetara okarakteriziran je kao "nezadovoljavajuća".

Lista zadovoljstva i veličine muškog "alata"

Idealna dužina muškog polnog organa je od 18,41 do 20,95 centimetara, a obim od 15,87 do 16,51 centimetara

Vrlo zadovoljavajuća dužina, ali ne i idealna je od 15,87 do 18,41 te od 20,95 do 23,49 centimetara, a obim od 13,97 do 15,87 te od 16,51 do 17,14 centimetara.

Zadovoljavajuća dužina je od 14,60 do 25,4 centimetara, a obim od 12,7 do 17,78 centimetara.

Veličina s kojom se može uživati: dužina od 12,7 do 14,60 cm te od 25,4 do 27,94 centimetra, a obim od 10,79 do 12,7 te od 17,78 do 18,41 centimetar.

Dužina penisa manja od 11,43 i veća od 27,4 centimetara okarakterisana je kao "nezadovoljavajuća".

Опширније...

15 stvari za kojima ćete žaliti što ih niste uradili kada ste trebali

baka deka

Ovaj tekst je namijenjen svima onima koji već žale za nekim stvarima koje su propustili uraditi u mladosti. Kao i za one koji nemaju ni dvadeset, kako bi im bilo ljepše i bolje u životu ...

Možda će vam biti žao:

Što niste putovali kada ste imali priliku

Što ste stariji, teže je putovati, pogotovo ako imate porodicu i morate platiti put za sebe i još dvoje, troje ... Koji ne žele na ista mjesta kao i vi ...

Što niste naučili bar još jedan strani jezik

Pogotovo u današnje vrijeme kada se brišu granice - što više jezika govorite, bogatiji ste (intelektualno naravno).

Što ste predugo ostali u lošoj vezi

Niko nije srećan, a svi gubite dragocjeno vrijeme.

Što niste iskoristili priliku da vidite uživo svoje omiljene muzičare

"Ma ne, ne mogu sada, ali na sledeći koncert svakako idem“...

Što vas je strah spriječio da učinite puno toga

Osvrnućete se i pomisliti - pa čega sam se ja to bojao?

Što niste napustili grozan posao

Ok, račune moramo platiti. Ali ako se ne trgnete, probudićete se jednog dana i shvatiti da ste 40 godina proveli u paklu.

Što se niste više trudili u školi

To je razdoblje koje uveliko definiše vaš život.

Što ste se bojali reći „Volim te“

Kada ostarite shvatite da je jedino važno dati do znanja kako se osjećate.

Što niste poslušali savjete roditelja

Kada ste mladi to ne želite ni čuti, ali bolna je istina da je uglavnom sve što su vas roditelji učili o životu – istina.

Što ste puno vremena potrošili brinući o tome što drugi misle

Za 20 godina tome nećete posvetiti ni sekunde pažnje.

Što ste se dugo ljutili na one koje volite

Čemu!?

Što se niste zauzimali za sebe

Stari ljudi ne trpe *ranja ni od koga.

Što ste previše radili

Na kraju krajeva, uvijek žalimo što nismo više vremena proveli s porodicom, prijateljima ili baveći se omiljenim hobijem.

Što niste više seksali

Jer je kasnije sve teže...

Što se niste s vremena na vrijeme zaustavili, duboko udahnuli i samo uživali u trenutku

Mladi su ljudi stalno u pokretu, ali dobro je tu i tamo zastati i osjetiti život.

Опширније...

UMJESTO GODINE KONjA: BBC poželio dobrodošlicu u godinu kurvi

bbc godina kurvi
Krajem prošle sedmice Kinezi su dočekali Novu godinu, koja je prema njihovom kalendaru, “godina konja”, ali su se na titlu na britanskoj televizijskoj stanici (BBC) Bi-Bi-Si potkrale slovne greška, pa je pisalo “Dobro došli u godinu kurvi”.

“Dobrodošli u godinu kurvi. Ljudi širom svijeta slave”, piše na titlu Bi-Bi-Si-ja.

U engleskom jeziku riječ konj piše se “horse” a množina za kurvu “whores” tako da je nesrećni tehničar ne samo pogrešio već i dodao slovo.

Grešku su prvi uočili gledaoci i mnogi od njih su odmah fotografije postavili na profilima na društvenim mrežama.

Britanski “Indipendent” podsjeća da nije prvi put da se gruba greška desi u titlovima na Bi-Bi-Si-ju.

Опширније...

Mrmot Fil vidio sjenku – zima još šest sedmica

mrmot filČuveni mrmot Fil izašao je danas iz svoje jazbine i time predvidio još šest sedmica zime.

Mrmot je izašao u 7.30 časova po lokalnim vremenu iz svoje jazbine u naselju Goblers Nob u gradu Panksatoni u saveznoj državi Pensilvanija.

Fil je izašao nakon povika okupljenih da bi, prema legendi, vidio svoju sjenku i time predvidio još šest sedmica snijega i niskih temperatura.

Da je ostao u jazbini, to bi najavilo dolazak ranog proljeća.

Svake godine “Dan mrmota” privuče nekoliko hiljada sljedbenika, koji dolaze čak iz Australije i Rusije.

Događaj je dodatno proslavljen filmom “Dan mrmota” iz 1993. godine u kojem glavnu ulogu tumači Bil Marej.

Опширније...

Prije 50 godina ubijen Džon Kenedi

kenedi1Na današnji dan prije 50 godina u Dalasu, dok je u predsjedničkoj limuzini prolazio ulicom Brestova, ubijen je američki predsjednik Džon F. Kenedi.

Atentat na Kenedija izvršio je Li Harvi Osvald.

On je prema navodima zvanične istrage ispalio tri hica od kojih su dva pogodila Kenedija, u vrat i glavu, podsjeća B92.

Treći metak, odnosno prvi hitac pogodio je guvernera Teksasa Džona Konolija koji je takođe bio u predsedničkoj limuzini. Bio je to događaj koji je uznemirio i izmenio cijeli svijet. Mnogi i dalje sumnjaju u zvaničnu verziju.
22. novembar 1963. godine je dan koji je izmenio modernu istoriju kada je u sred Dalasa, u sred bijela dana ubijen 35. američki predsjednik Džon Ficdžerald Kenedi.

Na njega su u 12.30 po lokalnom vremenu iz puške ispaljena tri hica od kojih su ga dva pogodila, a nedugo zatim je umro i prije nego što je prebačen u bolnicu.

Nekoliko sati kasnije uhapšen je bivši marinac Li Harvi Osvald, ekscentrična ličnost optužena za atentat na Kenedija, koji je negirao krivicu tvrdeći da je nevin. To, međutim, nije mogao da dokaže jer je ubijen dva dana kasnije u policijskoj stanici i to pred TV kamerama. Ubio ga je Džek Rubi, vlasnik jednog noćnog kluba, povezan sa organizovanim kriminalom.

Zbog toga je Lindon Džonson, koji je nakon ubistva Kenedija postao predsjednik SAD 29. novembra formirao Vorenovu komisiju - tijelo koje je vodilo istragu o atentatu jer zbog ubistva jedinog optuženog Osvalda, suđenje nije bilo moguće.

Zaključak Vorenove komisije je bio da je Li Harvi Osvald djelovao sam i da je ubio predsjednika Kenedija iz nepoznatih motiva.

Međutim, pored zaključaka Vorenove komisije, mnogi Amerikanci i dalje vjeruju u mnogobrojne teorije zavjere u vezi sa Kenedijevim ubistvom, posebno stoga što je pet godina kasnije, u junu 1968. godine ubijen njegov mlađi brat Robert Bobi Kenedi, tokom kampanje za predsjedničku kandidaturu.

Teorije zavjere

Za razliku od Vorenove komisije, druga Vladina komisija koju je formirao Kongres i koja se takođe bavila atentatima, objelodanila je, četrnaest godina poslije ubistva Kenedija, da je on tog 22. novembra 1963. bio na meti još jednog napadača.

U ostalim verzijama objašnjenja atentata postoje, navodno, najmanje dva atentatora, pa su prema nekima, ubistvo izvršili agenti CIA (u tom smislu pominjan je čak i Lindon Džonson), zatim mafija - zbog toga što je Džonov brat Robert kao Državni tužilac pokrenuo istragu protiv mafijaških kumova. 
Među teorijama zavjere su i da je iza ubistva stajala kubanska politička emigracija, KGB, Fidel Kastro, direktor FBI Edvard Huver...

Svoj ne mali uticaj na razne teorije zavjere imali su i medijii, prije svih Holivud.

Za većinu Amerikanaca, prema anketama, Džon Kenedi je bio najpopularniji lider u drugoj polovini prošlog vijeka.

Kontroverzna porodica Kenedi

Džon Ficdžerald Kenedi bio je 35. predsjednik SAD-a. Na mjestu šefa države nalazio se nepune tri godine od 1960. do ubistva 22. novembra 1963. 
Rođen je u Bruklinu 29. maja 1917. godine, a diplomirao je na Univerzitetu Hardvard. Njegov otac bio je jedna od najuticijnijih ličnosti u državi Masačusets, izvjesno vrijeme ambasador SAD-a u Londonu i često navođen kao osnivač Kenedijevih kao jedne od najmoćnijih političkih dinastija.

Džon Kenedi je bio učesnik Drugog svjetskog rata a u jednoj akciji je kao marinac i ranjen. Za to je dobio najviša odlikovanja, među kojima i Crvenu značku za hrabrost. Posljedica ranjavanja je bila teža povreda kičme.

Otac Džozef je političku karijeru prvo bio namijenio za starijeg sina Džozefa Kenedija Juniora koji je, međutim, poginuo u Drugom svjetskom ratu.

Džon Kenedi je kao već afirmisani novinar izabran za predstavnika Demokratske stranke u Kongresu 1946. godine. Pet godina kasnije postao je senator iz Masačusetsa. Na taj period njegove karijere jako je uticalo prijateljstvo njegovog oca Džozefa sa snažnim republikanskim i antikomunističkim senatorom Džozefom Mekartijem.

Političku i društvenu moć Džonov otac posebno je stekao u vrijeme Velike ekonomske krize i prohibicije u SAD kada se između ostalog povezao i sa pojedinim mafijaškim krugovima, ali i sindikatima.

kenedi 2 braca kenedi

Najmlađi predsjednik SAD-a

Nakon neuspješnog pokušaja da 1956. godine osvoji kandidaturu za predsjednika, to uspijeva 1960. godine. Razumijući društvene i tehnološke promjene i uticaj medija, posebno televizije, 1960. godine pobijedio je, istina vrlo tijesno, republikanca Ričarda Niksona.

Tako je Džon Kenedi zamijenio Dvajta Ajzenhauera na mjestu predsjednika SAD-a, kao najmlađi predsjednik te države u istoriji i prvi predsjednik katoličke vjere. Predsjednik je postao u 38. godini.

Bio je izrazito popularan, tako je između ostalog predstavljan kao pacifista, borac protiv rasne diskriminacije, zatim naglašavana su ulaganja u ekspedicije u svemiru. Svojom harizmatičnošću i novim imidžom unio je novi duh u tadašnji birokratski Vašington. Bio je prilično praktičan u svojoj politici.

Naknadna istraživanja pokazala su da njegovo mirotvorstvo ima i drugu stranu medalje - podržavao je tajne nelegalne vojne operacije u inostranstvu.

Značajni događaji iz predsjedničkog mandata su invazija u Zalivu svinja ka Kubi 1961. godini i podizanje Berlinskog zida, koji je samo verbalno osudio, pokretanje svemirskog projekta Apolo u cilju da se pobijedi SSSR u trci za svemir, kubanska nukelarna kriza...

Džon Kenedi je bio avanurista ali i hedonista, povezivan iz raznih razloga sa poznatim ličnostima iz tog perioda od Frenka Sinatre do Merlin Monro, zbog čega su njegovu političku karijeru pratile i afere.

O njegovom neobuzdanom životu objavljeno je više knjiga i filmova, a osim veze sa Merlin Monro, čija je sudbina bila tragična, uočljiva je bila i afera sa Džudit Kembel Eksner, koja je bila povezana sa mafijaškim bosovima.

Zbog tih veza, boemskog i života plejboja, kao i tragičnog ubistva postao je neka vrsta pop ikone XX vijeka, čemu je doprinijela i industrija masovnih medija i masovne kulture stvorivši, prije svega u Americi, i mit o Kenediju.

Džon Kenedi je sa suprugom Žaklinom Džeki Buvije koju je oženio 1953. godine imao četvoro djece, ali su dvoje umrli kao djeca. Jedini živi nasljednik je njegova ćerka Kerolajn koja je prije nekoliko dana postala ambasadorka SAD-a u Japanu.

Ona je postavljena za ambasadora, nakon što je pomagala američkom predsjedniku Baraku Obami u kampanji za reizbor.

Karolajn Kenedi je jedino živo dijete Džona i Žakline Kenedi.

Njen brat, Džon Kenedi junior, poginuo je u avionskoj nesreći 1999. godine u Njujorku, najstarija sestra je mrtvorođena, a jedan brat umro je par dana poslije prevremenog rođenja, dok je Kenedi bio predsjednik SAD-a.

Опширније...

Iz Beograda pobjegli u bajkovitu divljinu

beograđani

Braća Branislav i Đorđe su ostavili studije i posao i prestoničke svjetlosti i način života zamijenili životom seljaka i to u brdovitoj Crnoj Travi, odakle su pobjegli skoro svi njeni žitelji.

U selu Madžare na nadmosrkoj visini od 1200 metara vode bogato domaćinstvo i hrane se darovima prirode.
„Bio sam na drugoj godini Prvanog fakulteta kada sam shvatio da ne želim da budem dio sistema, da završim fakultet, da se laktam za posao, da dobijem neki ćošak od kancelarije, da mi cijeli život naređuju. Spakavao sam stvari i došao ovdje gdje su mi živjeli baba i deda“, prča Branislav sa kosom u dredovima.

Bilo je to prije 10 godina. Četiri godine kasnije pridružio mu se i brat Đorđe, već afirmisani beogradski kuvar.
„Slobodu sam htio. Sabrao sam i oduzeo i izračunao da ne mogu više da živim u prepunom Beogradu, među ljudima koji stalno jure, među smrkuntim i nervoznim licima. Iz Madžare su stizale vijesti o raju i ja sam želio da živim u raju. I živim“, priča mlađi brat, koji rijetkim gostima nudi jaku šljivovicu i domaći kačkavalj.

Branislav i Đorđe gaje 13 krava zaboravljenih buša i jednog bika, kao i sve vrste živine, voće i povrće. Imaju plodne voćnjake, beru borovnice, pečurke i šipurke. Uzgajaju svoje salate, spanaće i začine. Kuvaju i mijese bolje od mnogih domaćica, a od prodaje viška dolaze do novca.
„Ponekad im ukradem recept za neko jelo. Kad krenem kući, potrpaju mi torbe sa specijalitetima, kao da se vraćam iz bogatih rođaka sa sela – priča njihova majka Gordana, čija je prostrana kuća u Krnjači prazna bez sinova.

„Nisam bila za ovu varijantu jer sam se bojala da ne ostanu gladni u nedođiji, ali ispalo je drugačije, srećni, a meni samo unuci nedostaju“, priča Gordana koja je došla u posjetu.

Život u crnotravskom selu je težak. Do njiva i livada stiže se preko brda i dolova. Ovdje zima stiže u jesen i završava se početkom ljeta. Ipak, momcima sa beogradskog asfalta je upravo tako nešto tebalo.

„Neograničena sloboda i duhovna i fizička. Tamo moraš da budeš dio tuđeg, ovdje si dio svog koncepta na beskrajnom duhovnom prostranstvu“, obašnjava Branislav.

Nisu pustinjaci, kako ih mnog mještani doživljavaju, prije svega zbog njihovih dugačkih kosa i želje da biraju svoje društvo, ali i djevojke, koje ovdje mogu da se izbroje na prstima.

„Za nas se ne bi udala ni jedna Crnotravka. Kažu nam da smo bogati i da mnogo radimo a one vole lagodan život, bježe u gradove“, primjećuju braća Spasić iz Beograda.

Iz njihove kuće na malom proplanku čuje se samo rege muzika, a preko ljeta se okupi društvo rasijano po svijetu. Tada muzički nadarena braća uzmu gitare i zabavljaju goste, uz rakiju koju peku ali ne piju, uz sireve, pogače, ali i meso koje takođe proizvode a ne jedu.

Опширније...

Nepoznato djelo slavnog Pikasa nalazi se u K. Dubici

pikaso

Narodna biblioteka u Kozarskoj Dubici uskoro bi se mogla naći u žiži interesovanja svjetske javnosti zbog umjetničke slike koja se već godinama nalazi u njenom posjedu, a koju je, kako mnogi tvrde, svojeručno naslikao jedan od najslavnijih slikara svih vremena Pablo Pikaso!

Odlično obavješteni izvori Pressa RS otkrivaju da je do senzacionalnog otkrića prema kojem se do sada nepoznato djelo čuvenog španskog umjetnika čuva u skromnoj biblioteci jedne male opštine na krajnjem severozapadu Republike Srpske došlo sasvim slučajno.

Naime, sagovornici našeg lista ističu da su zaposleni u dubičkoj biblioteci, pregledavajući zaostavštinu pokojnog narodnog heroja i visokog funkcionera Komunističke partije Jugoslavije Boška Šiljegovića, koju je pred smrt poklonio Narodnoj biblioteci u svom rodnom gradu, tek nedavno pronašli zapis koji svjedoči da je pomenutu sliku Šiljegoviću glavom i bradom darovao čuveni Pikaso!

Опширније...

Nevjerovatno! Voda se zaledila tako brzo da ribe nisu uspjele da otplivaju

zaledjene ribe

Jedan stanovnik norveškog sela Lovund primjetio je čudan prizor šetajući psa. Zbog niskih temperatura zamrzla se voda u zalivu, a u njoj i riba.

Na temperaturi od minus osam stepeni zaliv pun riba zaledio se tako brzo, da one nisu uspjele da otplivaju.

Naučnici vjeruju da su ribe bježale od predatora koji je takođe ostao zamrznut.

Опширније...

Čemu služe mačji brkovi?

macana

Vlasnici mačaka znaju da brkovi mačkama vrlo važni, služe im za snalaženje u prostoru, te su indikatori mačjega raspoloženja i zdravlja.

Brkovi imaju i ulogu organa osjetljivoga na dodir jer se nalaze na dijelu njuške bogatom živcima i krvnim žilama.
Manje je poznato da im služe kao detektori vazdušnih strujanja. Na primjer, kada se mačka kreće po mraku, brkovi joj pomažu u orijentaciji i izbjegavanju predmeta u koje bi inače udarila. Svaki čvrsti objekt kojem se mačka približava stvara male promjene u vazdušnim strujanjima koje osjetljivi mačji brkovi mogu prepoznati.

Zbog toga su brkovi izuzetno važni za mačkino kretanje i lov noću. Tako mačka s oštećenim brkovima može loviti samo danju jer noću pogrešno procjenjuje skok pa joj žrtva bježi ili ugrize plijen za pogrešni dio tijela.

Ne šišajte i ne čupajte mački brkove!

Brkovi su zapravo jako povećane krute dlake kojih mačka ima prosječno 24, po 12 sa svake strane, u četiri vodoravna reda. Mogu se pomicati naprijed (radoznalost ili upućivanje prijetnje) i nazag (odbrana i izbjegavanje dodira). Možda niste znali da mačka ima „pojačane“ dlake koje su takođe detektori kretanja i na obrazima, iznad očiju, na podbratku te stražnjem dijelu prednjih nogu. Postoje i pasmine mačaka koje nemaju brkove ili su im vrlo kratki, npr. sfinks.

Ako se nešto dogodilo brkovima vaše mačke (spalila ih je previše se približivši peći i sl.) ipak se ne morate previše brinuti jer će otpasti i narašće im novi, kao i ostale mačkine dlake. Čak i ako su oštećeni, nemojte nikada šišati mačke brkove!

Опширније...

SRPSKA NOVA GODINA: Zašto se slavi 13. januara i što je u komunizmu bila zabranjena?

s novaNastala je kao znak otpora pokušajima da se zatre srpski identitet. Komunisti su izdavali striktnu naredbu da 13. januara kafane moraju da se zatvore najkasnije do 22 sata.

Naučnici su samo djelimično u pravu kad kažu da je srpska Nova godina u stvari starokalendarska, nastala po računanju vremena koje je ustanovio Julije Cezar. Iako se može nazvati i pravoslavnom, jer je slave Rusi, Gruzin i monasi na Svetoj Gori, pa čak i pravoslavni Japanci, srpska Nova godina je nešto drugo, jer je nastala kao znak otpora pokušajima da se zatre srpski identitet.

Ona nije počela da se slavi javno i prkosno 1919. godine, kada je Kraljevina SHS za vancrkvene svrhe usvojila novi gregorijanski kalendar. Srbi su postali smunjičavi tek 1923., kada je iz Zagreba poručeno da pravoslavna slavlja navodno štete privredi i trgovini.

Zebnju Srba su pojačali isti zahtjevi iz hrvatskih gradova gdje su bili jaki centri franjevaca, a čašu je prelio zahtjev novokomponovanih srpskih bogataša, ratnih profitera, koji su tražili da se kalendar dodatno podesi da i Božić i Uskrs padaju uvijek u dane vikenda, da ne bi imali gubitke zbog praznika.

Srpska-nova-2Taj pritisak je Srbe toliko iritirao da su starokalendarsku Novu godinu od 1923. počeli da praznuju kao “opozicionu” javno i prkosno, u restoranima i na ulicama, iako nije bila državni praznik. Proslavu nove pravoslavne organizovala je prva beogradska “Kasina”, a sljedećih godina su se pridružile sve prestoničke kafane, bioskopi, domovi ratnika-invalida…

- S Novom godinom probudio se kod nas društveni život. Veselja započinju, prijatelji se sastaju u privatnim društvima, vesele se i u prijatnoj zabavi provode. Kud god da se okreneš, od svuda ti svirka uši zaglune – prenio je novogodišnju atmosferu 1. januara 1847. reporter “Srbskih novina”.

Srpska-nova-3Državna propaganda, da ljudi treba da budu manje Srbi, a više Jugosloveni, potiskivala je pravoslavnu Novu godinu. U komunizmu je slavlje srpske Nove godine bilo zabranjeno, pa su i oni rođeni 13. januara bili sumnjivi ako slave rođendan. Postojala je striktna naredba da 13. januara kafane moraju da se zatvore najkasnije do 22 sata, ali, ipak, Srbi su nastavili da je slave krišom i iz inata.

Опширније...
Претплатите се на RSS feed