Agresivni, pasivni ili asertivni? Provjerite kakvi ste
Događa vam se da pristanete na zahtjev prijatelja iako vam uopšte ne odgovara? Da li vam je teško da kažete kolegi da obavi svoj dio posla ga često završite sami? Da li odreagujete u redu u banci ako se neko progura ispred vas? Da li u restoranu pojedete hranu koja nije odgovarajuća da ne biste pravili problem? Možda niste dovoljno asertivni.
Asertivnost je pojam o kojem sve češće možemo da čitamo u tekstovima popularne psihologije, a u području akademske psihologije poznat je od ranije. To je stil komunikacije koji nam omogućava da se zauzmemo za sebe, poboljšamo odnose s drugima, jasno kažemo "ne" kad je potrebno - bez osjećaja krivice i postavimo granice. Asertivnost se odnosi i na otvoreno, iskreno i adekvatno izražavanje pažnje, nježnosti i zahvalnosti prema drugim ljudima, kao i primanje i davanje komplimenata.
PASIVNE OSOBE
Ljudi koji nemaju razvijenu vještinu asertivnog komuniciranja su nejasne ili pasivne u izražavanju želja. Izbjegavaju konflikte jer ih to uznemirava. Na taj način zanemaruju ili stavljaju u drugi plan svoje potrebe u odnosu na one iz okoline, a kao posljedica takvog ponašanja često se javlja anksioznost, nezadovoljstvo ili osjećaj bespomoćnosti. Neki od uzroka za ovakvo ponašanje su strah da ne razočaraju drage ljude, neadekvatan osjećaj odgovornosti za tuđa osjećanja. U stvari sami ne poštuju svoje potrebe i svojim ponašanjem dozvoljavaju drugima da naruše ili povrede njihov lični prostor, šaljući poruku "ja nisam važan, drugi su važni".
AGRESIVNE OSOBE
Sigurno u svojoj okolini imate barem jednu osobu sklonu ovom tipu komunikacije. Takve osobe izražavaju potrebe, osjećanja i mišljenja na štetu druge osobe, dominiraju i verbalno su nasilne. Nameću svoja mišljenja, zahtijevaju, insistiraju i nemaju pretjerano mnogo interesa za tuđa osjećanja.
ASERTIVNE OSOBE
Za početak, važno je da jasno izrazite šta vam smeta. Ako nismo dovoljno jasni, vrlo su male šanse da se nečije ponašanje ili postupak koji nam smeta promijeni. Ponekad mislimo da se stvari podrazumijevaju, ali to nije istina. Okolina najbolje razumije ako se izražavamo putem "ja-poruka". Na taj način jasno navodimo konkretno ponašanje koje nas ugrožava, posljedice tog ponašanja i osjećanja nastala tim ponašanjem("ja sam tužan").
