Petar Ostojić guslar iz Sakara kod Malog Zvornika pravi gusle i pjeva

GUSLE MOJE OD JAVORA SUVA

Kada sam guslara Petra Ostojića iz Sakara na obali Zvorničkog jezera u Malom Zvorniku, posjetio u njegovoj kući i radionici i postavio mu  uobičajno pitanje - kada je počeo da pjeva uz gusle, odmah me ispravio.

- Nije pravilno reći za nekog da svira uz gusle, već da kazuje stihove iz epskih ili drugih pjesama uz pratnju gusala. Po predanju gusle su prvo počeli praviti i uz njih pjevati usamljeni ljudi, vjerovatno čobani. Oni su  u guslama vidjeli jedinog komšiju,bile su im jedini razgovor u samoći, rekao je Petar, a onda nastavio:

- Moji su starinom stigli iz Stare Hercegovine i vjerovatno donijeli gusle. One su stajale uz ikonu kako bi ih svi pa i djeca lako uočili. Tako sam i ja učeći se duhovnosti, moleći se Bogu sa starijima, uočio i gusle, i zavolio ih. U mom selu, Grabavcima, kod Zvornika sam slušao kako uz gusle pjevaju moj pradjeda i djed, ali i komšije Milorad Krstić, Iko Đukić, Kosta Ivanović i drugi i tako sam i ja krenuo. Za gusle treba imati ljubav i urođeni dar – to se ne uči. Zapravo, da bi čovjek upoznao gusle, njihovu dušu i način kako djeluju na čovjeka, treba da živi bar dvjesta godina, priča nam Petar.

Počeci ozbiljnog bavljenja guslama, vezuju se za nekada kulturnu manifestaciju „Susreti sela”, gdje je i Petar nastupao uz gusle.

- Kasnije sam počeo odlaziti u guslarsku sekciju pri fabrici „Viskoza” u Loznici. Upoznao sam starije i iskusnije guslare, počeo odlaziti na festivale i tako su se počele ređati i nagrade.

Sada sam član Udruženja guslara „Filip Višnjić” iz Bijeljine. Znam oko stotinu pesama počev od pretkosovskog i kosovsog ciklusa, do modernih vremena, koje izvodim na raznim priredbama širom bivše Jugoslavije, a negdje 1983. godine sam počeo i sam pisati pjesme za gusle.

Ljubav prema guslama, Petra je „nevela” i da ih sam počne praviti. Do sada je u svojoj radionici izradio oko hiljadu gusala, raznih veličina.

- Najprirodiji zvuk daju male gusle. Nekada su i rađene manje gusle iz praktičnih razloga. Bilo ih je lakše nositi, a i sakriti u tursko doba, kada su bile zabranjivane.

Prema Petrovom mišljenju najveći protivnik gusala i epske poezije je ozvučenje.

- Gusle najprirodniji zvuk daju u malom prostoru bez ozvučenja. One nisu za stadione i sportske hale. Sa manje publike, guslar lakše iskazuje emocije i saživljava se sa publikom. Dešavalo mi se da dok pjevam primijetim ženu koja plače. Možda je i ona izgubila nekog o čijoj pogibiji i ja pjevam, pa i meni dođu suze na oči, kazuje Petar.

U svoj radionici ima sav alat za pravljenje guslala, koji je sam napravio.

- Prve gusle sam napravio za sebe 1975. godine. One su nekim vezama poklonjene u Francusku tadašnjem konzulu Jugoslavije. Kada bih mogao sada da ih  vidim, ne znam šta bih dao. Uglavnom ih poklanjam, a poneke i prodam. Inače ja gusle napravim za desetak dana. Najbolje drvo za gusle je od trešnje, javora, kruške klena, od onog drveta koje ima najuču strukturu godova. Kada me pitaju do kada ću praviti gusle i pjevati - odgovaram dok mogu sam izlaziti na binu, da me ne moraju iznositi unuci, dodaje Petar.

PRSTENOVANJE

- Kada se ode u šumu i izbere drvo za gusle, bilo bi dobro da se izvrši takozvano „prstenovanje”, odnosno odsiječe se kora pri dnu stabla u vidu prstena i u takvom stanju treba da prođe godina. Za to vrijeme drvo se stvrdne, dođe do neke vrste kaljenja kao kod metala. Još je jako bitno da se drvo siječe kada je pun mjesec jer kao takvog ga crv neće načeti i one mogu da traju i do dvjesta godina, kaže Petar.

RITUAL

Pravi guslar mora znati kako se ophodi sa guslama.
- Kada guslar izađe na binu, ne može gusle držati za rukovrat ili karlicu. One se nose kao što majka nosi dijete. Prije početka pjesme treba se pokloniti publici, čime se u stvari odaje počast događaju ili ličnosti o kojoj se pjeva. Nekada su starije žene stajale dok se pjevalo uz gusle, čime se odavala počast nekom epskom junaku, dodaje Petar.

Drago Gajić