Kenediju žene dovozili u gepeku automobila

Džon F. Kenedi je bio nepopravljivi ženskaroš koji je spavao sa sekretaricama, stažistkinjama, glumicama, čak i s prostitutkama, neki su od šokantnih detalja iz dopunjene knjige Sare Bredford o životu njegove udovice Džeki.

Povodom pola vijeka od ubistva najomiljenijeg američkog predsjednika, britanska književnica Sara Bredford objaviće, 31. oktobra, novo izdanje biografije “Američka kraljica: Život Žakline Kenedi Onazis”.

Knjiga baca novo svjetlo na složene odnose prve dame sa seksualno nezasitim Džej-Ef Kejom (JFK), koji nije bio u stanju da se odrekne svojih seksualnih navika niti je zbog njih osjećao grižu savjesti.

Kad je postao predsjednik, piše Bredfordova, Džon je mislio da će morati da se odrekne avantura, ali je ubrzo shvatio da može da ima svaku ženu koju poželi, i to u Bijeloj kući, jer je Džeki često bila odsutna.

Dosijei tajne službe opisuju kako su mu agenti dovodili stažistkinje s kojima je priređivao zabave u bazenu Bijele kuće, a jedna od njih je priznala da su je “prokrijumčarili” u gepeku automobila. Nije prezao ni od grupnjaka s tri devojke odjednom, među kojima su ponekad bile i prostitutke.

Čak i kad je Džeki bila tu, predsjednik nije bio naročito diskretan. Možda najfrapantnije zvuči priča Merion – Mimi Birdsli. Ona je kao 19-godišnja maturantkinja došla da intervjuiše Džeki Kenedi za školski list. Godinu dana kasnije postala je stažistkinja Bijele kuće i kada je predstavljena predsjedniku na večernjem koktelu, on joj je ponudio da joj pokaže rezidenciju. Tada joj je na Džekinom krevetu oduzeo nevinost. Jedan prijatelj ga je upitao zašto to radi.

- To je jače od mene. Dobijem migrenu ako mi svakog dana ne dovedu neko novo dobro parče – rekao mu je.

Uprkos svemu, uvijek je tvrdio da je Džeki jedina žena do koje mu je zaista stalo.

- Veoma je volim i sve bih uradio za nju. Nemam osjećaj da sam je iznevjerio jer je stavljam na prvo mjesto u svemu – sjeća se Džonovih riječi Li Radživil, Žaklinina sestra.

Robert Kenedi je navodno ukrao mozak svog brata da javnost ne bi saznala koliko je bio bolestan.

Knjiga Džejmsa Svonsona pod naslovom “Ubistvo Džona F. Kenedija” navodi na zaključak da je Robert Kenedi, brat ubijenog američkog predsjednika, ukrao mozak svog brata nakon obavljene obdukcije.

Poslije predsjednikovog ubistva u Dalasu, njegovi posmrtni ostaci avionom su transportovani u Vašington, gdje je u Mornaričkoj bolnici “Betezda” obavljena autopsija. Njegov mozak je stavljen u kutiju od nerđajućeg čelika sa poklopcem na zašrafljivanje i odnijet u prostorije Obavještajne službe. U izvjesnom trenutku kontejner je u sefu transportovan do Nacionalnog arhiva.

Autor knjige Džejms Svonson izjavio je za “Njujork post” da je kutija “odnijeta u obezbjeđenu prostoriju koju je koristila Evelin Linkoln, odana bivša sekretarica Džona F. Kenedija, dok je ona sređivala njegovu službenu dokumentaciju.”

- U oktobru 1966. otkriveno je da su mozak, dijelovi tkiva i ostatak materijala sa autopsije nestali, i od tada ih niko više nije vidio – izjavio je Svonson. Tokom svojih istraživanja on je došao do zaključka da je državni tužilac Robert Kenedi sklonio predsjednikov mozak.

Teorije zavjere o motivima bizarne krađe: Kenedi je bolovao od Adisonove bolesti

Motivi koji stoje iza ove bizarne krađe nisu sasvim jasni, budući da zagovornici teorija zavjere tvrde da je cilj bio da se spriječi da na svjetlo dana izađu informacije o prirodi ubistva, dok drugi, uključujući i Svonsona, misle da cilj nije bilo prikrivanje dokaza o zavjeri, već želja da javnost ne sazna koliko je predsjednik stvarno bio bolestan.

- Moj je zaključak da je Robert Kenedi ukrao mozak svog brata, ne zato da bi sakrio dokaze o zavjeri, već možda da bi sakrio dokaze o razmjerama bolesti predsjednika Kenedija, ili možda da bi sakrio dokaze o količini lijekova koje je predsjednik Kenedi uzimao – izjavio je Svonson.

Tek mnogo godina nakon Kenedijeve smrti otkriveno je da je veći dio života patio od Adisonove bolesti, koja može da ima i smrtan ishod. Ova bolest se javlja kada tijelo ne proizvodi dovoljno hormona, pa liječenje obuhvata konzumiranje lijekova koji zamjenjuju hormone.

Osim toga, dijagnostifikovana mu je hipertireoza, a patio je i od jakih bolova u leđima, zbog čega je tokom predsjedničkog mandata konstantno uzimao lijekove.

Knjiga Džejmsa Svonsona jedna je od mnogih objavljenih uoči 50. godšnjice Kenedijeve smrti 22. novembra 1963.