Zimsko pomjeranje vremena usrećuje, ljetne nas čini depresivnim
Za razliku od zimskog računanja vremena, ljetne pomjeranje za sat unaprijed skraćuje san, a ova promjena bioritma čini ljude mrzovoljnim i neraspoloženim.
Švedski naučnici nedavno su upozorili da se prelaskom na ljetne računanje vremena povećava opasnost od srčanog udara, dok pomjeranje sata na zimsko vrijeme smanjuje tu opasnost.
U nedjelji koja slijedi poslije prelaska u ljetne računanje vremena, kada se časovnici pomjeraju jedan sat unaprijed, broj infarkta u svijetu poveća se za čak 52 odsto, zaključak je istraživanja koje su sproveli stručnjaci iz Instituta Karolinska u Stokholmu.
S druge strane, kada se časovnici pomjeraju sat unazad u posljednjoj nedjelji oktobra, broj srčanih udara smanji se za pet odsto.
Istraživanje je sprovedeno na osnovu baze podataka u švedskom zdravstvu i žrtvama infarkta od 1987. do 2006. godine.
Međutim, Svjetska zdravstvena organizacija predvidjela je da će današnji dan biti i najdepresivniji ponedjeljak u godini.
- Početak radne nedjelje, hladno vrijeme, pomjeranje sata i promjena bioritma učiniće da ljudi neće željeti ni da ustanu iz kreveta, a na poslu će biti manje produktivni - tvrde u SZO za, kako su ga nazvali, "žalosni ponedjeljak".
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina kako bi se time produžio dan, uštedjela električna energija, povećavala produktivnost, poboljšalo prilagođavanje ljudi i radni dan učinio efikasnijim. Ipak, mnoga istraživanja danas pokazuju da su ljudi cijele nedjelje nakon pomjeranja kazaljki mrzovoljni i promjenljivog raspoloženja.
Prelazak na ljetne vrijeme uveden je 1916. godine u zemljama sjeverne Evrope, a od tada ga je prihvatilo oko 70 zemalja svijeta.
Island je jedina zemlja u Evropi koja ne pomjera sat, dok u ostatku svijeta to ne čini većina azijskih i afričkih zemalja. Kina je od 1986. do 1992. godine vraćala kazaljke, ali je ta odluka ukinuta. Ove godine je i vlast u Rusiji odlučila da više ne vraća kazaljke. O zadržavanju „jedinstvenog" vremena sada razmišljaju i Bjelorusija, Ukrajina i Danska.
