Kamp "kako da bijelac preživi" u JAR

U blizini Johanesburga radi desničarki kamp u kome se bijeli dječaci uče oružju i vještinama preživljavana u većinski crnačkoj Južnoafričkoj Republici. Za samo devet dana tinejdžeri stasaju u muškarce-rasiste.

Gusti oblaci dima dizel motora preplavljuju seoski vazduh. Dok miris polako isparava južnoafrički tinejdžeri iskaču iz prikolice zarđalog kamiona. Dugo tumbanje od grada do unutrašnjosti ostavilo je na njima hipnotičko dejstvo. Momci iz kamiona počinju da vade vojne uniforme. došli su na obuku preživljavanja, ali ne onog "klasičnog" već preživljavanja bijelaca, prenosi Danas tekst Ele van Gelder.

"Na mojoj ima par skorenih fleka od krvi", kaže jedan, izuvajući patike i obuvajući čizme. Odzvanjanju naredbe. Strogost i zastrašivanje odmah počinju. U narednih devet dana dječaci od 13 do 19 godina ovdje će proći pravu paramilitarnu obuku.

Svi posjetioci ovog kampa su Afrikani, potomci holandskih, njemačkih i francuskih kolonizatora. Oni su djeca generacije koja je rođena u "slobodnoj JAR" i niko od njih nije iskusio aparthejd i od njih se očekuje da zemlji "donesu ujedinjenje i promjene".

"Ne znam šta je aparthejd ali znam da se prije mnogo godina Nelson Mendela izborio za to da svi imaju jednaka prava", kaže trinaestogodšinji Jano, najmlađi posjetilac kampa.

Profesorka Južnoafričkog univerziteta Elirija Bornman kaže da se pripadnici te generacije češće izjašnjavaju kao Afrikani (Afrikans) nego kao Južnoafrikanci, da su puni bijesa jer se osjećaju kao nepoželjni u sopstvenoj zemlji.

U ovom kampu "muškarce od djece" pravi pedesetosmogodišnji Franc Joste, vojnik stare (aparthejdske) armije. Joste je sada vođa Komandokorpsa, malobrojnog ekstremnodesničarkog pokreta koji je u posljednjih desetak godina "obučio preživljavanju" gotovo dvije hiljade mladih Afrikana.

Ovaj veteran sa granica sa Mozambikom i Zimbabveom dječacima između dugog trčanja, nošenja debala, puzanja i "igranja" oružjem, objašnjava da su "poslije australijskih Aboridžina, afrički crnci najzaostaliji i najvarvarskiji pripadnici ljudske rase". Tvrdi da mu treba samo sat vremena da dječaci shvate da nisu dio "nacije duginih boja" već bijele nacije sa značajnom istorijom.

Mnogi od tinejdžera koji su došli da "nauče kao da zaštite porodicu" ili samo da boolje prolaze na pejntbolu kod kuće, gdje su se dotad družili sa tamnoputim drugarima ali i plašili većine drugih crnaca, za devet dana odavde će otići kao muškarci-rasisti.