Kontroverze u vezi s Bilderberškim klubom

Prošlog vikenda u Čantiliju, u Virdžiniji, održan je 60. sastanak Bilderberškog kluba, svjetske političke, finansijske, ekonomske, vojne i medijske elite, koja se jednom godišnje sastaje iza zatvorenih vrata.

Bilderberški klub ima stalne članove i goste koje ti članovi biraju na osnovu aktuelne relevantnosti i pozivaju na sastanke. Ovaj klub se sastaje - privatno. Poslije sastanaka nema konferencija za novinare; prisustvo novinara i javnosti na mjestima održavanja sastanka je nepoželjno i sastanak uvijek obezbjeđuju jake policijske snage, a ako treba - i vojska. Bilderberški klub je dobio naziv po hotelu u Holandiji u kojem je održan prvi sastanak 1954. godine. Danas ovaj klub sebe naziva "malim, fleksibilnim i informativnim forumom koji ne radi javno" i "raspravlja o aktuelnim temama, posebno na planu spoljnih poslova i međunarodne privrede".

Jedan od najboljih poznavalaca bilderberške konferencije je novinar Danijel Estulin, koji je o njoj objavio i knjigu. On kaže da je u pitanju grupa čiji plan nije formiranje svjetske vlade, već "aristokratije čija je namjera da stvori Svjetsku kompaniju s ograničenom odgovornošću, koja ima kontrolu nad novcem i resursima. Tako je u Evropi sa evrom: stvoren je veliki blok koji kontrolišu". Estulin prenosi da je Evropska unija jedan od najstarijih projekata Bilderberške grupe.

Mnogi gosti bilderberških konferencija kasnije dobijaju važne uloge u svjetskim zbivanjima. Tako je 1991. na konferenciju pozvan tadašnji guverner Arkanzasa Bil Klinton, godinu dana prije nego što je postao predsjednik SAD, 1993. pozvan je i Toni Bler, koji je godinu kasnije postao lider laburista.

Tajnost foruma i njegovo članstvo odavno su povod za podozrenje mnogih stručnjaka koji u Bilderbergu vide neku vrstu "svjetske vlade u sjenci". Izvori bliski Bilderberškoj grupi, kao i mediji čiji su predstavnici prisutni na njenim sastancima, to podozrenje već rutinski omalovažavaju kao "teorije zavjere". Karakteristično je i što o bilderberškim sastancima veliki mediji gotovo uopšte ne izvještavaju. Čak i učesnici sastanaka na direktna pitanja novinara o svom angažovanju u Klubu - izbjegavaju da odgovore. Sve je to dovelo do okretanja dijela javnosti i novinara protiv Bilderberga kao neke vrste elitne lože moćnih, koja se na sastancima okuplja da bi se dogovorila kako će usmjeravati svjetsku politiku i ekonomiju u narednih godinu dana. Vrata Kluba ranije su bila zatvorena za članove van Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope, ali su tokom proteklih godina počela da se otvaraju i za goste iz Rusije i Kine. Korijene podozrenja prema Bilderberškom klubu treba tražiti već među njegovim osnivačima. Najveći broj članova je tradicionalno iz država NATO-a.

Vremenom su se kao glavni stožeri Bilderberške grupe iskristalisali holandska kraljica Beatris, američki političar Henri Kisindžer i američki bankarski magnat Dejvid Rokfeler, zatim bivši šef FIAT-a Đovani Anjeli te politički i vojni stratezi NATO-a. Na konferencijama je od početaka Bilderberga do danas bilo oko 2.500 učesnika, među kojima od poznatih ličnosti novijeg vremena treba pomenuti američkog diplomatu Ričarda Holbruka, bivšeg francuskog ministra spoljnih poslova Bernara Kušnera, a tu su i milijarder Dordž Soroš, te aktuelni šefovi uprava firmi "Simens", "Goldman Saks", "Koka-Kola", "Rojal dač šel" i mnogih drugih. Tu su uvijek i glavni urednici listova "Vašington post" i "Njujork tajms" i drugih važnih zapadnih medija.

Bilderberg je imao i značajne učesnike iz Njemačke. Od šezdesetih godina, među njima je uvijek bar jedan predstavnik Dojče bank (posljednjih godina njen donedavni šef Jozef Akerman), kao i bar jedan predstavnik nedjeljnika "Di cajt".

Među njemačke učesnike spada i bivši šef "Dajmler-benca" Jirgen Šremp. Jedan od najredovnijih gostiju svakako je i bivši njemački kancelar Helmut Šmit. Godine 2005. u Klubu je bila njemačka kancelarka Angela Merkel, a 2007. tadašnji predsjednik njemačke Stranke slobodnih demokrata (Liberali) i tadašnji vođa opozicije u Bundestagu Gvido Vestervele.

Među njemačkim učesnicima 2008. bio je i bivši ministar inostranih poslova i političar Zelenih Joška Fišer.

Ovogodišnji sastanak u Virdžiniji su - kao što je to postalo uobičajeno posljednjih godina, pratili protesti. U skladu sa glavnim motom demonstracija zbog finansijske krize, protest u Čantiliju je protekao u znaku poziva "Okupiraj Bilderberg".

Među demonstrantima su uglavnom nezavisni i kritični novinari i članovi antiglobalističkih pokreta. Za kritičare Bilderberga taj skup je neka vrsta nedemokratske svjetske vlasti - u skladu s ranijom izjavom bivšeg generalnog sekretara NATO-a Belgijanca Vilija Klasa da učesnici sastanka na osnovu svojih izlaganja dobijaju izvještaje i da se od njih očekuje da "te izvještaje i primjenjuju u sprovođenju svoje politike u okruženju u kojem imaju uticaj".