Prodajom sjemenki i kikirikija dopunjuje kućni budžet
Stanko Jokić Cane, ratni vojni invalid iz Zvornika, radi na ulici. Prodajom sjemenki i kikirikija dopunjuje kućni budžet.
"Kokice, sjemenke, kikiriki, sport za zube..." Tako svakog vikenda na stadionu Fudbalskog kluba Drina iz Zvornika sjemenkar Cane poziva gledaoce da kupe njegovu "zanimaciju", jer se uz grickalice lakše pregrmi svaki stres koji nose utakmice kluba za koji se navija. Kada nije na stadionu, drugo "radno mesto" mu je ulica, gde prodaje sve ovo, ali u sezoni nudi i kesten, pecare i još ponešto.
Pre poslednjeg rata u Bosni i Hercegovni, Stanko Jokić Cane (49) radio je u Beogradu i sa suprugom Ljiljanom živeo srećno i zadovoljno.
U odbrani rodnog sela Boškovići, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, zadobio je teške povrede od kojih se liječio na Vojnoj akedemiji u Beogradu i kasnije nastavio u Domu zdravlja u Zvorniku.
- Ranjen sam 22. avgusta 1993. godine u Boškovićima. U napadu neprijateljskih snaga zadobio sam sedam prostrelnih rana kroz stomak i dvije kroz noge. Imao sam 12 operacija, od kojih 10 u Beogradu. Postao sam teški invalid druge kategorije i bez mogućnosti da nastavim da radim - priča nam Stanko.
Pored supruge, koja je nezaposlena, ima i tri ćerke. Bojana (18) i Danijela (15) idu u srednju školu, a Jovana (14) je osnovac.
- Polovinu invalidske penzije i boračkog dodatka moram da izdvajam za lijekove. Nisam htjeo da budem teret državi, a moram da živim i školujem djecu, pa sam se, razmišljajući kako da dopunim kućni budžet, odlučio da budem ulični prodavac sjemenki, kokica i ostalih zanimacija. Ranije je išlo bolje, moglo se više zaraditi, a u poslednje vrijeme narod kao da nema para - priča nam Cane.
Kada najbolje ide prodaja može da zaradi do deset maraka dnevno. Reklo bi se i nije loše, ali ako se ima u vidu šta prethodi prodaji onda se vidi i težina ovog posla.
- Sve što prodajem moram najpre da kupim na lokalnoj pijaci. Sjemenke treba ispeći i posoliti, kesten ispeći, mladi kukuruz, kada mu je vrijeme, takođe - kaže Cane. - Treba dugo vremena provesti na ulici ili hodajući po tribinama stadiona po suncu, a nekada i po slaboj kiši, što mi šteti zdravlju. Kada se oduzmu troškovi, jedva da ostane pet maraka zarade. Ipak nisam nezadovoljan, jer bitno mi je da pošteno zarađujem.
Uvjek ima kvalitetnu robu. Zbog skromnosti i uslužnosti mušterije ga cjene i najčešće kupuju kod njega.
- Konkurencija je velika i u ovom poslu. U Zvorniku ima nas nekoliko "sjemenkara", a mušterija je sve manje - kaže Cane.
ZAHVALNOST
- To što sam još uvijek živ mogu da zahvalim zaposlenima u Domu zdravlja u Zvorniku, posebno doktoru Zoranu Komljenoviću, koji me održava u životu - ističe Cane. - Zahvalan sam i doktoru Tomi Rađenoviću i doktorki Danici Grujičić iz Beograda za sve što su učinili i čine za moj život i kakvo-takvo zdravlje.
Večernje
