DVORIŠTE OD FIGURA
DVORIŠTE – galerija čudnih bića. Figure koje se smiješe i “gledaju” pravo u oči. Neke zaustavljene u pokušaju da se izmigolje iz svog u neki novi život. Na izložbenom prostoru “poziraju” dekorativni ukrasni predmeti od betona i kamene galanterije. Upadljivi su lavovi u bronzanoj odori, moćni orao “šepuri” se između dva labuda, Snežana i patuljci u društvu sa gljivama, vjeverice “pričaju” sa pijetlovima, bijeli vranac propeo se, “pršti” kopitama, samo što ne poskoči i poveze nas iz ovog raja, u kojem sve češći gosti, naročito najmlađi, uživaju u ovom neobičnom “carstvu” ljudske mašte i vještine.
U Tabanacima, tik uz drumsku saobraćajnicu Zvornik-Bijeljina, nalazi se porodična kuća Bobana Rikanovića, radnika u Fabrici glinice “Birač”. Na tri-četiri ara dominiraju baštenske garniture, betonske česme, vazne, figure, stolovi, parkovske klupe, kape za dimnjake, žardinjere, rešetke za farme… Oko šezdesetak raznih vrsta proizvoda. Rikanovići su, prije desetak godina, počeli sa izradom ukrasnih predmeta od betona. Odlaskom u penziju, poslije četiri decenije provedne u građevinarstvu, Nikola Rikanović, opredijelio se da, u svom domaćinstvu, radi betonsku galanteriju. Uz iskusnog građevinara, zanat je naučio i sin Boban, koji se, nakon radnih obaveza, u slobodno vrijeme, sve više posvećuje ovom neobičnom hobiju. Boban je zaposlen u Fabrici glinice Birač. Zbog svoje skromnosti, malo ko zna da ovaj radnik, tako uspješno pravi dekorativne ukrasne predmete.
-Završetkom rata, u našoj porodici niko nije radio, tako da smo, u nedostatku posla,krenuli sa izradom prvih korita i česama za vodu – priča Boban Rikanović.Na zahtjev kupaca, širila se paleta proizvoda. Boban kaže da je ovo sezonski posao: uglavnom u ljetnjim mjesecima, kada je i najveće interesovanje kod kupaca. S obzirom da se nalaze na frekventnom putnom pravcu, prolaznici zastaju pred njihovim dvorištem vidno zainteresovani za nesvakidašnji svijet betonskih figura.
- Najveću inspiraciju nalazimo u zadovoljstvu naših kupaca, koji nam daju dodatnu energiju za rad – veli Rikanović. Radeći ovaj posao, upoznali smo mnogo ljudi, ne samo iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, nego i iz Srbije, Crne Gore. Ljudi sa ovih prostora, koji žive i rade u inostranstvu, veoma cijene ovo što mi radimo, tako da se naši proizvodi mogu vidjeti u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Francuskoj i drugim zapadnoevropskim zemljama. Oca i sina, Nikolu i Bobana, zatekli smo u završnim radovima na izradi česme za vodu.Pričaju nam da za izradu betonskih elemenata koriste drinski šljunak pomješan sa pijeskom, koji mora biti čist.
-Veoma je bitno dobro uraditi kalup, kako bi, na kraju, željeni element odgovarao zahtjevu kupca – kaže iskusni građevinski majstor, Nikola Rikanović, dok čistim cementom “nabacuje” finalni sloj na česmi za vodu. Objašnajva nam da su kalupi uglavnom od metala i drveta, a kad rade ukrasne predmete kao što su ikone, likovi svetaca, državna znamanja - grb i slično, onda za izradu kalupa koriste poliester.
“Kada počinjemo da radimo novi element, onda je najbitnije da ideju, koju smo osmislili u glavi, prenesemo na crtež. Sledeća etapa je da na osnovu skice na papiru, uradimo odgovarajući kalup, ovdje u našoj radionici”. Greške su, vele, male: jer, dok rade, Rikanovići su potpuno posvećeni onome što stvaraju, a za ovaj posao, naglašavaju, potrebno je i iskustvo.
U ovoj neobičnoj kućnoj manufakturi, kažu nam, uključena je cjelokupna porodica. Bobanov sin Mihajlo, koji ima sedam godina, ne odvaja se od oca i djeda. Ovaj učenik drugog razreda osnovne škole u Kozluku, zajedno sa dvjema sestrama, odličnim učenicama šestog razreda OŠ “Petar Kočić”, i prvog razreda srednje škole Gimnazije u Zvorniku, te bakom i mamom, angažovan je na nanošenju prve, osnovne, farbe, na betonskim proizvodima. Mali Mihajlo, kao svaki vršnjak njegovih godina, najviše voli da je u društvu životinja. I to onih moćnih, lavova, orlova. U dvorištu Rikanovića osjećamo se kao u nekom zoološkom vrtu. Samo što umjesto “pravih” životinja, ovdje, ipak, stoluju betonske figure koje su plod ljudske mašte i vještine…
M. Lazarević