Radosna škola blizanaca
Tamo gdje su blizanci je i – radost! U Osnovnoj školi “Sveti Sava”, u Zvorniku, koja je jedna od najbrojnijih u Republici Srpskoj, sve je više učenika koji liče kao jaje jajetu. Pomoćnik direktora ove vaspitno-obrazovne ustanove, gdje nastavu pohađa više od 1.500 đaka, u centralnoj i tri područne škole, Drago Krsmanović, ne krije zadovoljstvo što se u učionicama nalaze i đaci – blizanci!
-Baš smo srećni što naša škola može da se pohvali i brojem takve djece. Znamo kakva je situacija u Republici Srpskoj kad je u pitanju natalitet i da nam ozbiljno prijeti “bijela kuga”, ali, na radost svih nas, ovdje u priobalju Drine, manje je takvih problema – naglašava Krsmanović, dugogodišnji prosvjetni radnik.
U školskom dvorištu, na razmeđi prve i druge smjene, dočekala nas je dječija graja. Naši mali domaćini s nestrpljenjem su čekali da daju svoj prvi intervju i da se slikaju za novine. Oni najmlađi, prvačići, stigli su u društvu roditelja, najčešće majki.
Đorđe i Aleksa Milićević su učenici četvrtog razreda. Toliko su slični da je prosto teško uočiti razlike, jedino po garderobi.Đorđe je danas u sivoj, a Aleksa u plavoj trenerci.
-Često nas zamjene i drugari kad se igramo. Mlađani Milićevići su skoro uvijek zajedno, obožavaju fudbal i navijaju za Crvenu zvezdu. Skoro identični su i Sergej i Damjan Smiljanić.
-Mi smo učenici četvrtog razreda. Učiteljica Bosiljka Milić kaže da su Sergej i Damjan dobri dječaci, omiljeni kod svojih drugova i drugarica. Vole fudbal, treniraju u mlađim kategorijama “Drine” i veliki su navijači Partizana.
-Dobra su mi sva djeca.Četiri godine smo zajedno. Zahvaljujući roditeljima naših učenika, koji su obezbijedili sredstva, ove godine smo postavili nove podne pločice i okrečili našu učionicu. Vidite, kako je sada lijepa - kaže učiteljica Bosiljka. Učionica broj deset, na drugom spratu, još više će da zablista kada se zamjene prozori, a za takvu investiciju učenici IV-2 razreda i njihova učiteljica očekuju da im se jave donatori i dobri ljudi spremni da pomognu.
Četvrti razred su i bliznakinje Valentina i Kristina. Valentina je dosta ozbiljnija od sestre ili je to naš prvi utisak. Na njima ista gareroba, crvene tašne na leđima.
-Danas imamo istu odjeću, ali i pored svih sličnosti, ipak nas razlikuju – kažu ove simpatične djevojčice. Male Šejla i Lejla imaju po šest godina, učenice su prvog razreda. U školu su stigle sa mamom Elvirom. One su prave mezimice u porodici Hadžić.
-Kad su se rodile, bio je to jedinstven osjećaj.Nešto najljepše.Istina, bilo je teških trenutaka, ali sve se izdržalo i moje curice, vidite, kako uspješno napreduju – srećna je Elvira.
Rođenje blizanaca je, nema sumnje, dvostruka sreća, ali i dvostruka briga. Dolazak na svijet jedne bebe mijenja iz osnova dotadašnji život, ali kad se dobiju dvije bebe, osjećaj neizmjerne sreće često se pomješa sa panikom, jer nije lako brinuti o dva mališana istovremeno. O tome je razmišljala i Suada Huskić kada je prije sedam godina rodila Tarika i Irmu.
-Srećom imala sama dvoje starije djece, koji su mi pomogli u odgajanju blizanaca – kaže Suada.
I Zorica Dragić je, prije osam godina, “na svijet” donijela blizance Veljka i Ivanu, učenike trećeg razreda. -Toliko su privrženi jedno za drugo ne samo kod kuće nego i u školi se ne razdvajaju iz iste klupe – priča mama Zorica. Mlađani Dragići su odlični đaci, Veljko je koji santimetar viši i napredniji, ali je Ivana dosta ozbiljnija.
Sreću da rodi blizance imala je i Milena Erić iz Zvornika.Sa osmjehom na licu, kaže da je “čudesan osjećaj roditi dvoje djece istovremeno”. Danijel i Danijela su prvačići, a starija sestra, Slađana, je četvrti razred, zajedno sa blizancima Sergejom i Damjanom.
-Sigurno da su geni “krivi” za sve. Moja baka Zagorka, iz Capardi, svojevremeno je rodila dva para blizanaca. Ja sam “povukla” na nju i prva sam u našoj rodbini naslijedila te njene osobine – ističe Milena, ne skrivajući zadovoljstvo što je u prilici da na jednom mjestu vidi toliko djece blizanaca.
Braća blizanci su Radan i Miljan Ilić. Pohađaju peti razred. Godinu dana stariji su Božidar i Nebojša Vuković. Šesti razred su brat i sestra Jovan i Jovana Baljak, te blizanci Danijel i Dalibor Andrić. U VII/4 razredu, imaju dva para bliznaca. Draginja i Dragana Nikolić, i Dejan i Dejana Mijatović. Razredni starješina, nastavnica matematike i fizike Rada Stevanović, kaže da je srećna što u razredu ima blizance, koji su dobri i primjerni đaci.
-Naš razred broji 24 učenika i jedan je od najuspješnijih u ovoj školi. Na kraju prošle školske godine, imali smo 16 odličnih đaka.Opšti uspjeh razreda je bio 4,50.
-Meni kao da je suđeno da u razredu imam đake blizance. I u prethodnoj generaciji, u razredu sam imala blizance Nikolu i Tamaru Mijatović – naglašava nastavnica Stevanović.
Radosna škola blizanaca u Zvorniku, nije samo poznata po učenicima koji liče kao jaje jajetu. Ovdje su, ističu, veoma ponosni i na sveokupne rezultate koje ova vaspitno-obrazovna ustanova godinama postiže. U đačkim klupama je veliki broj odličnih školaraca, najbolji matematičar u Republici Srpskoj bio je đak OŠ “Sveti Sava”. A tek koliko je osvojenih priznanja - pehara i diploma - sa raznih sportskih i kulturnih manfestacija.Po mnogo čemu, zvornička škola je za primjer.
U priobalju Drine, u zvorničom kraju, poslednjih godina, rađa se mnogo više blizanaca nego ranije. U ovdašnjoj bolnici godišnje na svijet dođe, u prosjeku, oko 12 parova blizanaca.
- U prvih sedam mjeseci ove godine u našoj bolnici je rođeno sedmoro blizanaca – kaže primarijus dr Slobodan Marković, specijalista ginekologije i akušerstva u zvorničkoj bolnici. Oni mogu biti jednojajčani(obavezno su istog pola i potpuno su identični) i dvojajčani(mogu da budu istog ili različitog pola i ponekad se toliko razlikuju fizički da ne biste ni pretpostavljali da su rod).Blizanci često na svijet dolaze ranije, u velikom broju slučajeva carskim rezom, a događa se i da je jedan od blizanaca sitniji i manje vitalan. Prema riječima primarijusa dr Markovića, u zvorničkoj bolnici godišnje se rodi oko 950-ro djece.
Mišo LAZAREVIĆ
