Svi tražili bolja prava radnika, u Srpskoj roštiljali
Od prvomajske borbe za radnička prava na ulicama u Republici Srpskoj ni ove godine ništa.
Dok se u zemljama okruženja protestovalo i tražilo bolje, kod nas su ulice bile puste za prvi maj . U Srpskoj se na izletištima roštiljalo i pilo.
Praznik rada još jednom je obilježen kao praznik nerada. Činjenica je da su oni koji su na državnim jaslama spremni sve da urade samo da ništa ne bi radili, što dodatno potvrđuje i činjenica da praznik rada nije kao u razvijenim zemljama obilježen radničkim protetsima već tradicionalnim urancima na izletišta.
Međutim, upitno je imamo li ijedan jedini razlog za slavlje budući da je broj nezaposlenih gotovo 149 hiljada. Podatak da je samo u našoj opštini Zvornik nekad radilo oko 18.000 radnika od čega oko 12.000 u proizvodnoj industriji i činjenici da danas imamo 8.700 zaposlenih od čega je mali broj u proizvodnoj industriji, a više od toga nezaposlenih je poražavajuć.
Svjesni su toga i u Sindikatu. Od takozvane sindikalne borbe tek čestitka radnicima i uobičajeno obećanje da će radničke probleme riješiti na sto bolji način.
Razloga za slavlje nema – slažu se i poslodavci. To što je i 2. maj neradni dan je, kažu, van svake pameti.
Međunarodni praznik rada u Republici Srpskoj, predstavlja sve osim prilike da se, kao daleke 1886. godine u Čikagu, potegne pitanje osnovnih radničkih prava. A radnička prava su goruća tema koja se na Trgu republike često spominje – ali bez konkretnih rezultata. Ipak, u Vladi , tvrde, da nije sve tako crno.
Stara narodna izreka ''alaj volim ovaj režim, plata ide, a ja ležim'' došla je do punog izražaja u prvim majskim danima. Danima kada će se budžetski korisnici u Srpskoj fino odmoriti na račun ono malo zaposlenih u realnom sektoru.