DRŽAVA U KOJOJ VLADAJU ŽENE: Raj za žene, pakao za muškarce
U maloj brdovitoj indijskoj državi Megalaja matrijarhat je učinio da vlasnice zemlje bude žene i uspio je uspostaviti sistem u kojem se bogatstvo prenosi sa majke na kćerku, a ne sa oca na sina.
Kada su prvi Evropljani stigli u ovu indijsku državu, nazvali su je Škotskom istoka zbog izraženih brda koje liče na tu britansku regiju.
Nedaleko od glavnog grada Šilonga smješteno je selo Čerapundži, koje je nekada bilo zabilježeno u Ginisivoj knjizi rekorda po količini kišnih padavina, koje dostižu čak 26 litara po metru kvadratnom.
U ovom selu i brojnim drugim mjestima pobornici muških prava počeli su da dižu glas protiv matrijarhata.
Najizraženiji pokret za prava muškaraca je “Singkong Timai”, koji vodi Kit Pariat. Brzo objašnjava da on i njegove kolege “ne žele da svrgnu žene sa vlasti”.
ŠTA ŽENE ŽELE?
“Mi samo želimo da podignemo muškarce na isti nivo na kojem se danas nalaze žene”, poručuje Pariat.
Indijac koji je ignorisao stotinu godina star običaj da se preuzima majčino prezime i odabrao očevo, uvjeren je da se zbog ovakvog sistema odgajaju generacije muškaraca koji ne nasljeđuju ništa i sve se više među njima javljaju negativne pojave kao što je alkoholizam i korištenje droge.
“Ukoliko želite znati koliko stanovnici Megalaje preferiraju žene, dovoljno je otići u neko porodilište. Ukoliko se rodi djevojčica, porodica će biti oduševljena. Ako se rodi dječak, niko neće biti oduševljen, već će svi kulturno govoriti da je to božja volja”, objašnjava on.
Pariat navodi brojne primjere u kojima muškarci bivaju obeshrabreni da vode normalan život. Ovo uključuje i fascinantnu teoriju prema kojoj pol reflektuje tri osnovne kulturne odlike zemlje.
“U našem jeziku drvo je muškog roda, ali kada se pretvori u balvane i daske, onda ima ženski rod. Takav je slučaj sa mnogim imenicama našeg jezika. Kada neka stvar postane korisna, onda njen rod automatski prelazi u ženski. Matrijarhat odgaja muškarce koji se osjećaju beskorisno”, tvrdi Indijac.
Patriša Mukum, urednica respektabilnih dnevnih novina, kaže da je jedino zahvaljujući sistemu uspjela dosegnuti nivo na kojem je danas.
Ipak, ova majka troje djece, koje je dobila sa različitim muškarcima, kaže da joj je matrijarhat omogućio da istovremeno bude žena i uspješna u svom poslu.
SIGURNO UTOČIŠTE
“Naša kultura nudi veoma sigurno utočište ženama”, priznaje ona. Njeno mišljenje dijele ostale žene u Megalaji.
Četrdesetdvogodišnja Meri iz jednog sela smještenog u Ista Kasi planinama najmlađa je kćerka u porodici i zbog toga mora ostati sa roditeljima i nasljediće porodičnu kuću. Njen muž Alfred, star 36 godina, živi sa njima. Meri kaže da žene ne vjeruju muškarcima u čuvanju njihovog novca i zato one kontrolišu sve.
“Većina muškaraca iz našeg sela napušta školu da bi pomogla svojim očevima u radu na poljima. To je velika šteta za njihovo obrazovanje”, priča ona, dok se njen muž Alfred samo smješka na te njene riječi.
Ona navodi da nikada nije čula za pokret za prava muškaraca, ali smatra da se sistem nikada neće promijeniti. Na pitanje šta misli o matrijarhatu, njen suprug je nakon dugog razmišljanja kazao da mu se sviđa.
Priču je tada ponovo preuzela Meri, a on se nastavio smješkati, očito misleći ono što je rekao o matrijarhatu.
